Špijun pristaje na plažu nedaleko od jednog kazina, skida ronilačko odelo i ostaje u smokingu. Obaveštajni agenti prave eksperiment tako što koriste tečnost za telo kao nevidljivo mastilo kojim ispisuju tajne poruke. Cela priča zvuči kao scena iz filmova Džejmsa Bonda. Zapravo su crtice iz stvarnog života špijuna prvi put obelodanjeni javnosti u novoj knjizi o istoriji MI6, britanske obaveštajne agencije koja se bavi spoljnim pitanjima, i obuhvata period od 1909. do 1949.
Autor knjige Keit Džefri, profesor istorije na Kraljevskom univerzitetu u Belfastu, prikazuje kako se agencija tokom prvih dana postojanja, kada nije imala dovoljno finansijskih sredstava i čvrsto ustaljena pravila, bori ne samo sa nacistima i Sovjetima, već i sa komplikovanim pravilima vlade. Međutim, za razliku od čuvenog agenta 007, veliki broj agenata u MI6 nije preživeo. „Pravi Džejms Bondovi zapravo su interesantniji od izmišljenog“, rekao je Džefri nakon što je knjiga, za čije je pisanje dobio pristup bez presedana arhivi MI6, puštena u prodaju. „Ono što vas zaista zapanjuje prilikom čitanja arhive jeste to što su se ti ljudi nalazili u zaista opasnim situacijama prilikom operacija, a neki od njih su cenu toga platili životom“, dodao je autor knjige. Počeci agencije M16 bili su skromni. Nakon prvog dana na poslu, 7. oktobra 1909, Mensfild Kaming, osnivač agencije koji je bio poznat samo kao „C“, napisao je u svom dnevniku: „Otišao sam u kancelariju i ostao tamo celi dan, ali nisam nikoga video, niti je bilo posla“.
Agencija je tokom dva svetska rata oskudevala u resursima, te je morala da se prikloni neuobičajenim metodama, naročito kada je Kaming postao opsednut traženjem savršenog nevidljivog mastila za vreme Drugog svetskog rata. Nakon što je sprovodio opširna ispitivanja, visoki službenik agencije Volter Kirke napisao je u svom dnevniku u oktobru 1915. da je „čuo od „C“ da je sperma najbolje nevidljivo mastilo“. Za agenta „C“ se takođe navodi da je bio zadovoljan kada mu je istražitelj rekao da tečnost ne reaguje na isparenja, mada je dotični istražitelj premešten jer su ga zadirkivale kolege zbog izvora „nevidljivog mastila“, napisao je u dnevniku jedan drugi agent Frenk Steg.
Džefri takođe spominje Bilija „Bifija“ Daderdejla, bliskog prijatelja autora „Džejmsa Bonda“ Jana Fleminga. Džefri piše da postoji mogućnost da je upravo Dandardejlova „strast prema ženama i brzim automobilima“ poslužila za kreiranje lika agenta 007. Autor knjige navodi da su priče o tome da su agenti imali „dozvolu da ubijaju“ samo mit, budući da se u arhivi MI6 navodi da je agencija bila umešana u samo dva nelegalna ubistva. Međutim, prema njegovom pisanju, agenti M16 jesu bombardovali pet brodova, što je bio deo kampanje da se odvrate jevrejske izbeglice od plovidbe ka Palestini koja je bila pod britanskom kontrolom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


