Na ulazu u Privrednu jedinicu Elan Kazneno-popravnog zavoda u Somboru, od prošle godine dominira skulptura pod nazivom Ruka, rad akademskog vajara Vukašina Milovića. Kičica u njoj upućuje da se ovde slikarstvu pridaje poseban značaj. Mnogi se i danas iznenade da se u zatvorskom prostoru organizuju slikarske kolonije, a u Somboru to traje već 13 godina.
Tadašnji upravnik Petar Trbojević, psiholog po obrazovanju, došao je na ideju da okupi slikare, da njihovim delima oplemeni zatvorski prostor. Ideja je opšte prihvaćena, na kolonijama su učestvovala mnoga eminentna imena likovne umetnosti, pa ih je do sada održano 13. Oko 160 slikara u legat KPZ ostavilo je više od 700 radova. Nijedna slika nije na prodaju, ali se deo pozajmljuje drugim ustanovama istog tipa. Stalne postavke mogu se videti u nekoliko kazneno-popravnih zavoda, a deo ostvarenja sa kolonija videli su i ljubitelji umetnosti u Apatinu, Vrbasu, Kuli, Odžacima i još nekim gradovima. Posebno se pamti prošlogodišnja izložba u Somboru, kada je na Trgu umetnosti izloženo čak 130 radova. Pre šest godina otišlo se i korak dalje – organizovana je i slikarska kolonija osuđenih lica.
Na ovogodišnjoj, šestoj koloniji učestovalo je 12 osuđenih lica iz osam kazneno-popravnih ustanova u Srbiji, a retrospektivna izložba sa prethodnog, petog saziva, priređena je u Domu učenika srednjih škola u Somboru. Milan Božić, specijalni pedagog iz Valjeva tom prilikom je rekao da „mladi stvaraoci istražuju još mnogo toga u dubokom likovnom jezeru“ . – Ove ljude je životna drama povela na put pokajanja i onda, kao blagodet, na put posvećenja najvećoj od svih čarolija – umetnosti. Ne znam da li je nesmotren gest ili jedna od suđaja bila uzrok ulaska u veliki hram umetnosti, znam samo da su ove ruke preobražene i da su stvorile dobre i lepe stvari. Da se u ambijentu likovne kolonije Elan odvijaju plemeniti procesi buđenja i ovaploćivanja talenta u istinski umetnički izraz, pokazuje i ova izložba. Ova slikarska ostvarenja samo su i zato velika što su svojom iskonskom iskrenošću dostupna i razumljiva svima – rekao je Božić.
Nikola Ilić, sadašnji upravnik i Aleksandar Hinić, načelnik Službe za prevaspitanje, naglašavaju da se slike sa kolonija nalaze u zajedničkim prostorijama i holovima gde borave osuđena lica, ali da nijedna nije oštećena, ogrebana, taknuta.
Privrednu jedinicu Elan Kazneno-poprvnog zavoda u Somboru, neretko proglašavaju hotelom visoke kategorije. Jeste, i to je zatvor, ali bez rešetaka, žica i drugih ograda, bez pasa. Kazneno-popravni zavod u Somboru ima Odeljenje pritvora, Odeljenje poluotvorenog tipa, a Elan je otvorenog tipa. U njemu kaznu, do tri godine zatvora, izdržavaju prvi put osuđena lica (muškarci). Veza Elana, koji postoji od 1980. godine, sa umetnicima, počela je izradom štafelaja, slikarskih paleta, ramova. Osnovna privredna delatnost je drvnoprerađivačka, a osim potrepština za slikare, izrađuje se i drvena ambalaža, košnice za pčele, palete, čiji su najveći kupci Apatinska pivara i Fabrika akumulatora Sombor. Godišnje se preradi oko 2.500 kubnih metara trupaca. Elan ima i svoju ekonomiju, na oko dva hektara. Proizvodnja povrća odvija se na otvorenom i u plasteniku od stotinak kvadratnih metara. Na farmi je desetak krmača, odnosno u turnusu se utovi oko stotinu svinja. Tu su i ovce, koke nosilje, u turnusu se utovi oko 300 pilića. Tako se obezbeđuje ishrana osuđenih lica, a ima i tržišnih viškova. Na ovim poslovima anagažovano je oko 85 odsto radno sposobnih osuđenih lica, koje predvode instruktori. Radno vreme, za sve, traje 40 sati nedeljno, po zakonu. Elan, po zahtevu privrednih subjekata, odnosno osuđena lica ponekad rade i van privredne jedinice – pružaju usluge u završnim zanatskim radovima u građevinarstvu, izvode molersko-farbarske radove, malterisanje, betoniranje, rušenje starih objekata. Neki se ovde i osposobe: trenutno šest osuđenih lica pohađa kurs za stolare, ako budu uspešni, dobiće sertifikat. U Somboru tri bivša osuđenika izrađuju slikarske ramove i štafelaje.
Da bi se promenili vrednosni stavovi, organizuju se i predavanja, edukacija. Na primer – kako osnovati sopstveni biznis. Upravnik Ilić i načelnik Hinić naglašavaju da je najveći problem naći posao posle izdržane zatvorske kazne.
Slobodno vreme u ovom otvorenom paviljonu, naravno, koristi se planski. Kada se obave radni zadaci, moguće je koristiti teretanu, igrati stoni tenis, fudbal, šah, razne društvene igre, upražnjavati neki hobi. Jedan osuđenik, na primer, napravio je nekoliko fontana, a jedna krasi zajedničku prostoriju. Osim slikara, ovde ponekad gostuju književnici, glumci, pevači, novinari, mađioničari, šahisti, lekari koji drže predavanja. Tu je i biblioteka (valjalo bi povećati fond knjiga), kompjuter, kućni bioskop, TV sala… Organizuju se i grupne posete somborskim galerijama, pozorišnim predstavama, obilasci znamenitosti grada, bazena… Zatvorska zgrada, u kojoj su i spavaone, izuzetno je čista, uredna. Mnogi osuđenici se iznenade kada ih oslovljavaju sa „vi“, a upravnik ističe da je neophodan ljudski odnos. Otvoreni paviljon ima i svoj Savet, tajnim glasanjem ga biraju osuđena lica, čije se ideje, inicijtive, predlozi, uvek ozbiljno razmatraju. Čini se, zapravo, mnogo toga da novi početak bude uspešan. Ispred otvorenog paviljona naredne godine trebalo bi da bude izgrađena kapela – paraklisa. Blagoislov Srpske pravoslavne crkve je dobijen, priprema se dokumentacija.
Priču o zatvoru kao hotelu visoke kategorije, pri slučajnom susretu, nametnuo nam je jedan bivši osuđenik, koji je insistirao da mu ime ne pominjemo. Kaznu je zaslužio zbog saobraćajnog prekšaja (30 odsto lica u Elanu osuđeno je zbog saobraćajnih prekršaja), a nekoliko meseci u zatvoru, kako reče, ostaće mu u trajnom sećanju. Nijednom nije maltertiran, za razliku od civilstva, vodio je uredan život, bez alkohola, duvana. Smeštaj i hrana su odlični, radni zadaci se bez mnogo teškoća ispunjavaju. Ako se već mora u zatvor, i to je za ljude, reče, neka to bude Elan.
Plata, godišnji odmor
Osuđena lica, angažovana na radnim zadacima, uz smeštaj, četiri obroka dnevno, imaju pravo i na platu – oko 3.500 dinara mesečno. Posle šest meseci, kako Zakon nalaže, imaju pravo i na godišnji odmor, koji provode izvan zatvora. Za primerno ponašanje nagrada je i izlazak u grad, vikend.
Niko ne beži
Iz Elana nije pobegao nijedan osuđenik. Zabeleženo je samo jedno udaljavanje, kada su dva osuđena lica samovoljno napustila otvoreni paviljon. Međutim, posle kraćeg vremena oni su se predomislili i sami vratili u Elan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


