foto (BETAPHOTO/MILAN OBRADOVIĆ)Odnosi između Češke i Srbije imaju dugu tradiciju, ona seže 200 godina unazad, iz vremena Čehoslovačke i Austrije, a počela je uspostavljanjem saradnje između poljoprivrednika koji su se međusobno pomagali, kaže ambasador Češke Republike u Beogradu Jan Bondi u razgovoru za potkast “Pola sata Demostata” koji je vodila Tamara Bajčić.
On podseća da je kasnije postojala i Mala Antanta, sporazum između Rumunije, Jugoslavije i Čehoslovačke o određenim vojnim pitanjima a nakon Drugog svetskog rata, Jugoslavija je za Čehe i Čehoslovake predstavljala značajan primer zemlje sa pozitivnim pristupom.
– Vi ste za nas bili model za budućnost, posebno kada je reč o demokratskim vrednostima, iako su se u prošlosti stvari odvijale drugačije. Naši odnosi su zaista snažni, trenutno smo među pet najvećih investitora u Srbiji. Takođe, postoji veliko interesovanje za produbljivanje našeg partnerstva i saradnje. Veoma sam ponosan i prilično zauzet, jer mnogi češki biznismeni dolaze u Srbiju i pokazuju interesovanje za saradnju. To me posebno raduje – kaže ambasador Jan Bondi i dodaje da je najponosniji na ekonomsku saradnju, posebno u oblasti mašinske industrije i nekretnina, dok interesovnje postoji i za ulaganja koji idu u sisteme zelene energije i solarnu ekonomiju, dok 20 odsto automobila na srpskim putevima dolazi iz grada Mlada Boleslav u Češkoj Republici gde se nalaze pogoni “Škode”.
Kao predstavnik zemlje saveznice NATO-a, kaže da je za države poput Češke to članstvo od izuzetnog značaja, ključni prioritet visoko na lestvici interesa.
Bezbednosni izazovi
– Razumem da je situacija u Srbiji drugačija, ali za Čehe, nakon dugog iskustva sa različitim vrstama okupacija – od nacističke Nemačke do kasnije sovjetske komunističke dominacije – članstvo u NATO-u bilo je izlaz. Ponosni smo što smo deo Alijanse, što ispunjavamo svoje obaveze povećanog izdvajanja. Takođe, u skladu sa trenutnom situacijom u Ukrajini, ovo pitanje smatramo apsolutnim prioritetom. Ali, mi NATO vidimo pre svega kao političku strukturu, a ne samo vojnu organizaciju – ili bar kao organizaciju sa podjednako važnim političkim i vojnim aspektima. Predstavnici NATO zemalja su diplomate, a ne vojni lideri. U sedištu NATO-a ambasadori država članica se okupljaju, diskutuje se o političkim pitanjima i komunicira sa vojnim sektorom NATO-a. Za nas, NATO je pre svega alat za saradnju, razumevanje i zajedničko delovanje. Na primer, istočno krilo Alijanse – baltičke zemlje, Ukrajina kao kandidat za članstvo, Poljska, Češka i Nemačka – sada funkcioniše zajedno, vežba zajedno i politički koordinira aktivnosti, ne samo vojne, već i one koje se tiču migracija i drugih izazova. To su aspekti našeg delovanja koji često ostaju manje vidljivi javnosti u odnosu na vojne vežbe i vojnu razmenu – objašnjava ambasador Bondi.
On najvažnijim aspektom saradnje sa NATO-om smatra da je odgovor na zajedničke bezbednosne izazove jer sve zemlje tog istočnog krila imaju negativno iskustvo sa ekspanzionističkom politikom ranije Sovjetskog Saveza, a sada Rusije. Iz dešavanja u Ukrajini svesni su da situacija može postati problematična i za druge zemlje, pa je ključna konsultacija i politička koordinacija između njih. Pored toga, tu su i vojni aspekti – obuke, zajedničke vežbe i razmena iskustava, pa tako češki avioni učestvuju u zaštiti baltičkih zemalja, a rade i na integraciji novih odbrambenih sistema. Kaže i da su promene u novim vojnim sistemima značajne.
– Na primer, Češka je odlučila da modernizuje svoju vojsku sa novom opremom, novim avionima i intenzivnijim obukama. Takođe aktivno pomažemo Ukrajini – obučavamo njihove vojnike i učestvujemo u inicijativama za snabdevanje vojnom opremom, uključujući municiju za tenkove i drugo naoružanje. Dakle, u poslednje dve do tri godine dogodile su se velike promene. Pri tom, postoji važan politički dijalog između saveznika, ali i između saveznika i partnerskih zemalja sa kojima imamo snažnu razmenu iskustava, ekspertsku podršku, savetnike koji rade na poboljšanju sistema. Češka Republika pridaje poseban značaj saradnji sa srpskim vojnim strukturama. Imamo konkretne oblike saradnje u oblastima kao što su kinologija, meteorologija, zdravstvo i vojne zdravstvene službe. Takođe, u našoj ambasadi imamo vojnog predstavnika koji koordinira aktivnosti sa srpskom vojskom – navodi češki ambasador i dodaje da lično nije mnogo uključen u politički dijalog između saveznika ali zna da on postoji i da se odvija redovno, kroz razmenu mišljenja i diskusije.
Balkanska previranja
Kada je reč o partnerstvu NATO-a sa Srbijom on naglašava da od naše zemlje u mnogome zavisi koliko daleko se može ići u ovom procesu.
– Razumemo da su događaji od pre 26 godina imali ogroman značaj u tom trenutku i da su duboko ukorenjeni u društvu. Međutim, moramo to prevazići jer se suočavamo sa sasvim drugačijim i novim izazovima u našem okruženju. Pogledajte samo previranja u balkanskim državama, uticaj lažnih vesti, aktivnosti Rusije na ovom prostoru. Još uvek nemamo potpunu sigurnost u pogledu toga kakve bi posledice kineska politika mogla doneti – ne samo u vojnom, već i u nevojnom smislu, što može uticati na nas. Stoga smatram da su konsultacije i saradnja zaista korisne za obe strane – ističe sagovornik Demostata.
Podseća da iz 19. veka potiče značajan primer vojne saradnje – general František Zah je bio jedan od osnivača vojnog obrazovanja u Srbiji i od tada postoji razmena iskustava i kontakata. Pre samo nekoliko meseci, ministar odbrane Srbije bio je pozvan u Češku Republiku a i drugi susreti na tom nivou prilično su česti.
– Srbija, iako je specifična u svom vojnom iskustvu, ima dobra iskustva sa različitim NATO vojnim aktivnostima u bliskoj prošlosti. Državama članicama NATO-a izuzetno je važno da znaju situaciju ovde i diskutuju o tome sa srpskim vojnim ekspertima. Na primer, naš sadašnji predsednik, Petr Pavel, koji dolazi iz vojne sfere, sticao je svoja vojna iskustva i na Balkanu. Konsultacije o KFOR-u i drugim organizacijama i grupama su veoma važne i mislim da su to znanja koja treba dodatno unaprediti sa obe strane i podržati – naglašava ambasador Jan Bondi.
Na pitanje kako ocenjuje razvoj država Zapadnog Balkana od kasnih devedesetih do danas i šta budućnost donosi ovom regionu, on kaže kako se, govoreći u ime država Centralne Evrope, nada da će ona biti plodonosna i da će zemlje regiona postati članice Evropske unije.
– Ovaj region jeste i treba da ostane deo Evrope, koja se razvija i ide napred u budućnost. Međutim, budućnost neće biti laka, jer postoji mnogo uticaja sa različitih strana – Rusija, Kina, SAD – i zato moramo biti jaki i podržavati jedni druge. Zato nije dovoljno komunicirati samo o vojnim pitanjima, moramo raditi i na ekonomskim aspektima saradnje. Kada ljudi mogu međusobno da razgovaraju i sarađuju u poslovnom okruženju, time se često izbegavaju krize. Naš veliki zajednički zadatak je da poboljšamo odnose sa zemljama Zapadnog Balkana, a istovremeno, vi treba da razumete zašto se nekada procesi u EU odvijaju sporije i deluju komplikovanije. To je deo demokratije, a ona je danas potrebnija nego ikad – ističe češki ambasador.
Ceo tekst čitajte na sajtu Demostata.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


