Božidar Mandić Mislio sam da sam ja izmislio ovaj termin, ali nisam. Uopšte, vrlo često – zbog dubokog predavanja neznanju – ja pomislim da sam autor neke misli ili rečenice… kad posle, ta ista znanja pronađem i kod drugih autora. No, to me ne rastužuje jer svako ima pravo na svoju čašu vode i svoje parče hleba.

Božidar Mandić Mislio sam da sam ja izmislio ovaj termin, ali nisam. Uopšte, vrlo često – zbog dubokog predavanja neznanju – ja pomislim da sam autor neke misli ili rečenice… kad posle, ta ista znanja pronađem i kod drugih autora. No, to me ne rastužuje jer svako ima pravo na svoju čašu vode i svoje parče hleba. A smisao nadilaženja besmisla pronalazi se u autentičnoj ponovljivosti. Tačno je da su sve mudrosti već iskazane u Bibliji, Vedama, Kuranu … ali i naša generacija ima prava da istražuje inventivni deo neba, kao i dubinu korena. I već kad sam započeo o apercepciji, pronalazim da ga je i Milan Kangra – stari dobri marksista – upotrebljavao. Još više imponovalo mi je što ni on nije bio miljenik mejnstrima. Odlično, nisam sam!
Sve što je osobeno, znaj neće biti primećeno.
Čini mi se da u svim vremenima postoji apercepcija, tendenciozno oko koje neće da primeti i registruje prisutnost vrednosti. Apercepcija postaje novo oružje intelektualnih gangova. Oni ne žele da primete ono što u sebi nosi crtu rizičnog, iritacije i nepristajanja na zadati svet. Na primer, zar ne bi bilo lepo da Bitef-teatar ima odeljenje za eksperimentalni senzibilitet. Predstave bi se igrale noću od 12 sati do četiri ujutru – znači nikom se ne bi oduzimao prostor, a jedini uslov bi bio da se mora otkrivati novo i oslobađati komparativno-imitirajuće umetnosti. Jer najsrećniji su oni koji ništa ne znaju. Nikad ne znam šta govorim, volim da kažem, već više dopuštam da reči tumače moje misli.
Treba biti dobar i kad te dobrota opovrgne. A kad te ne primete i dalje budi egzistentan i čvrst. Niko umesto tebe ne može odrediti vrednost nekog umetničkog dela, sve dok ne uđe u njega i sagleda ga iznutra, a najčešće to bi trebalo (uvek) da bude sam autor i njegova vera u delo. U našoj kulturi postoje tri stvaraoca koja još uvek nisu dobila dostojanstveno mesto, a to su Đorđe Marković Koder, Ljubomir Micić i Ljubiša Jocić… Nisu oni samo zaboravljeni, već i šutnuti. Njihova avangardnost i apartnost, diskrepancija i intenzitet još nisu izazvali istorijsku pažnju, ni kulturološku rehabilitaciju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari