Više od dvesta radnika u Užicu ne može da ode u penziju, jer nema povezan radni staž. Neki su prinuđeni da podižu kredite kako bi sami platili doprinose i tako bili u prilici da ostvare pravo na penziju.

Petrašin Drulović, predsednik Veća Samostalnog sindikata za više opština Zlatiborskog okuga, kaže da se tom sindikatu svakodnevno za pomoć obraćaju radnici sa takvim problemima i to uglavnom iz preduzeća u kojima je privatizacija poništena.

– Užice je rekorder u Srbiji po broju poništenih privatizacija, jer su kupoprodajni ugovori raskinuti u jedanaest firmi – kaže Drulović.

On navodi da su među tim preduzećima Mlekara, Tvrdi metal, Zlatiborka, Raketa-putnički saobraćaj, Fabrika kože, Gama, Jelova gora, štamparija Rujno, Čistoća, Centar za projektovanje.

– Kada radnik stekne uslov za penziju, Nacionalna služba za zapošljavanje skida ga s evidencije i upućuje u Fond za penzijsko i invalisko osiguranje, kako bi započeo proceduru za odlazak u penziju. Međutim, mnogi saznaju da im poslodavci nisu uplaćivali penziijsko osiguranje i da nemaju povezani radni staž. Kako ne postoji način da te doprinose uplate njihive bivše firme, oni koji su boljeg materijalnog statusa, uzimaju kredite u iznosima od 200.000 do 300.000 dinara, kako bi sami povezali radni staž – objašnjava Drulović.

On ističe da je od jedanaest užičkih firmi sa kojima je Agencija za privatizaciju raskinula kupoprodajni ugovor, samo novi vlasnik Gradine uplatio povezivanje radnog staža svojim radnicima, dok je u Tvrdom metalu taj dug izmiren iz stečajne mase.

– Radnici iz ostalih preduzeća mogu samo da se nadaju da će se neko smilovati da im poveže staž. Drugi načini su da štrajkuju glađu, odsecaju prste ili pribegnu nekom drugom ekstremnom obliku protesta, kako bi skrenuli pažnju države na svoje probleme – navodi Drulović.

Prema njegovim rečima, u posebno teškoj situaciji su radnici nekadašnjeg preduzeća Zlatiborka.

– Poreska uprava je prodala deo imovine tog preduzeća, a novac od prodaje ne može da se koristi za povezivanje staža, jer niko nije sačinio neophodnu dokumentaciju. To je bila obaveza zastupnika akcijskog kapitala, ali kako ga Akcijski fond nije imenovao, nije bilo moguće sačiniti takvu dokumentaciju. Da bude još gore, nedavno je glavna zgrada tog preduzeća srušena, a kompletna dokumentacija završila je na smetlištu – ilustruje Drulović teškoće prilikom ostvarivanja prava radnika i nebrigu države za njihove probleme.

On kaže da pored radnika koji su nekada radili u preduzećima čija je privatizacija poništena, postoji nekoliko stotina zaposlenih koji su odlaskom u Fond PIO saznali da im nije povezan radni staž.

– Uglavnom su to privatna preduzeća, čiji vlasnici nisu redovno uplaćivali doprinose. Radnici od njih zahtevaju da to što pre učine, ali poslodavci se pravdaju da ne mogu zbog aktuelne ekonomske krize – navodi Drulović, a potom zaključuje da neki poslodavci kupuju stanove u Užicu i vile u Beogradu, a zaposlenima, zbog „teške ekonomske krize“ ne uplaćuju naknade za penzijsko i zdravstveno osiguranje.

 

Bez markica

Pored problema sa ostvarivanjem prava na penziju, zbog neuplaćenih doprinosa mnogi užički radnici nemaju overene zdravstvene knjižice za drugu polovinu godine.

– U januaru ove godine u Užicu je izdato 42.500 markica, a šest meseci kasnije 18 odsto manje, što znači da oko 7.500 radnika nema zadravstveno osiguranje. Na području Zlatiborskog okruga stanje je još gore, jer od 122.000 radnika koji su podigli markice u januaru, oko dvadeset odsto je ostalo bez markica za drugi deo godine – upozorio je Petrašin Drulović, predsednik Veća Samostalnog sindikata za više opština okruga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari