Italijanski premijer Silvio Berluskoni predložiće svom koalicionom partneru i predsedniku Parlamenta Đanfranku Finiju pokretanje pregovora o izmenama izbornog zakona kako bi obezbedio njegovu podršku i spasao Vladu, piše Korijere dela sera. Italijanski list tvrdi da je lider Severne lige i Berluskonijev saveznik Umberto Bosi dobio zadatak da se sastane sa Finijem i postigne dogovor o „primirju“, budući da je taj zvaničnik nedavno zapretio da će iz Vlade povući ministre koji su mu lojalni ukoliko premijer ne podnese ostavku.

Kao jedan od ustupaka koji će biti ponuđeni „odmetniku“ pominje se pristupanje stranke Unija centra vladajućoj koaliciji. S druge strane, pojedini zapadni mediji preneli su ocenu premijerovog saradnika Đanija Lete da postoje male šanse za prevazilaženje višemesečnog spora između Berluskonija i Finija. Prema njegovom mišljenju, Vlada se nalazi na rubu propasti i gotovo je izvesno da će biti raspisani prevremeni izbori.

Sukobi u vladajućoj koaliciji intenzivirani su posle objavljivanja izveštaja u kojima se navodi da je Berluskoni ubedio policiju u Milanu da obustavi istragu o krađi u koju je navodno bila umešana 17-godišnja Marokanka. Fini je zbog skandala uputio javni poziv predsedniku Vlade da se povuče s funkcije, ali je Berluskoni to odbacio. Berluskoni je braneći se od optužbi izjavio da je „bolje gajiti simpatije prema mladim devojkama nego biti gej“. Kao što se moglo i pretpostaviti, organizacije za zaštitu prava homoseksualaca dočekale su njegove reči na nož i optužile ga za raspirivanje homofobije.

Nesuglasice između Berluskonija i Finija počele su u julu ove godine, kada se predsednik Parlamenta sukobio s premijerom oko pitanja kao što su moral i zakonitost u politici. Između ostalog, Fini je ocenio da političari koji su umešani u sudske sporove ne treba da obavljaju javne funkcije, što nije bilo po volji Berluskoniju koji slovi za „sudsku mušteriju“ jer je više puta bio optužen za korupciju. Premijer je te izjave nazvao „disidentskim“ i pozvao šefa Parlamenta da podnese ostavku, što je Fini odbio rekavši da funkciju nije dobio na poklon od Berluskonija. Štaviše, Fini je osnovao poslaničku grupu pod nazivom Budućnost i sloboda za Italiju, koja ima 33 člana. Uprkos političkom razlazu dvojice zvaničnika, poslanici odani Berluskonijevom rivalu na sednici organizovanoj 29. septembra glasali su za opstanak Vlade, što je omogućilo premijeru da uspešno položi jedan od najznačajnijih „testova“ u karijeri.

Ministar kulture u nemilosti

Da Vladi u Rimu ne cvetaju ruže pokazuje i najava opozicije da će zatražiti glasanje o nepoverenju ministru kulture Sandru Bondiju zbog rušenja zida na arheološkom nalazištu Pompeja. Pokretači inicijative tvrde da Berluskonijev kabinet nije izdvojio dovoljno novca za održavanje značajnijih kulturnih spomenika. Kuća gladijatora koja se nedavno srušila svojevremeno je služila gladijatorima za odmor i pripreme uoči borbi u areni.

FINI – Od ekstremiste do odgovornog državnika

Pedesetdvogodišnji Đanfranko Fini je tokom karijere prešao put od neofašiste, budući da je 1987. do 1994. predvodio Italijanski društveni pokret, koji su formirale pristalice Benita Musolinija, do predstavnika politike desnog centra koga opisuju kao „odgovornog državnika“. Kada se pre 16 godina distancirao od takvog političkog nasleđa i osnovao partiju Nacionalna alijansa počeo je da kritikuje dučeove rasističke zakone. Potvrdu njegovog preobražaja predstavljala je poseta Aušvicu 1999, gde su ga gađali jajima, kao i boravak u Izraelu 2003. Njegova izjava iz maja 2008. da je paljenje izraelskih zastava na protestima levičara u Torinu mnogo ozbiljnije nego brutalno premlaćivanje neonaciste u Veroni istog dana izazvala je burne reakcije dela italijanske javnosti.

BERLUSKONI – Autokrata ili virtuoz

Silvio Berluskoni (74), kome je do sada pošlo za rukom da tri puta postane premijer – 1994, 2001. i 2008, slovi za jednog od najkontroverznijeg političara Evrope. Za razliku od pristalica koje slave njegov „njuh za biznis“ i liderske sposobnosti, kritičari čoveka koji sebe upoređuje s Napoleonom, Hristom i Čerčilom, smatraju da je reč o autokrati i medijskom monopolisti. Protivnici premijeru zameraju izjave kao što su „Bio sam u Ruandi 1994. i dobro se sećam dece koja su na ulici igrala fudbal koristeći kao loptu glavu svog trenera“.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari