Teniske terene sa pratećim sadržajima na Međaju, u blizini plaže na Đetinji, koji su izgrađeni kao privremeni objekti pre nekoliko godina, grad namerava da ukloni, kako bi se na istom prostoru izgradili tereni za „pasivnu rekreaciju, zabavu i odmor – dečja igrališta, miran odmor, šah, šetne staze, trčanje, boćanje…“


Aleksandar Mijušković, vlasnik „Remi trejda“ i Teniskog kluba „Aleksandar“ iz Užica, nakon što je 1998. dobio privremenu dozvolu za korišćenje tog zemljišta na pet godina, uložio je, kako kaže, više desetina miliona dinara u gradnju dva teniska terena i jednog objekta, u kome su diskoteka i ugostiteljski i prateći sadržaji. Nakon isteka dozvole, 2003. godine, kaže da je više puta pokušavao da legalizuje te objekte, ali u tome i pored obećanja, nije uspeo, bez obzira na to što je, kako tvrdi, još u planovima iz 1965. na tom mestu bila predviđena gradnja sportskog centra.

– Osam godina idem od jednih do drugih. Taman se dogovorim sa predstavnicima jedne garniture, a onda ih zameni druga, pa treća … Ne znam koji su razlozi, ali mislim da je u pitanju naš sindrom – ljubomora, pakost i zavist. Nije normalno da postojeće teniske terene i objekat treba rušiti da bi se na istom mestu gradili tereni za boćanje, ogorčen je Mijušković, koji je uložio prigovor na Predlog generalnog urbanističkog plana.

– Govorili su da da će izgrađene objekte ucrtati u planove i da će na zakonit način rešavati imovinsko-pravne odnose, jer ko bi bio lud da u sve to uloži toliko novca? Nisu meni zemljište na korišćene dali Tito ili Sloba, već demokratska vlast. Tadašnju koaliciju „Zajedno“ činili su ljudi koji su bili ambiciozni da stanje poboljšaju i smatrao sam da nemam razloga za brigu, svedoči Mijušković.

– Posle isteka privremene dozvole, dobio sam rešenje za rušenje, koje, naravno, nisam ispoštovao, jer se taj zakon ne primenjuje ili se selektivno primenjuje, kaže naš sagovornik i priznaje da je za osamdesetak kvadratnih metara prekoračio dozvolu. On svedoči i da od 2003. godine ne plaća naknadu za gradsko građevinsko zemljište, objašnjavajući da za to nema pravnog osnova, jer mu je ugovor o zakupu istekao.

– Bilo bi logično da to plaćam, ali čekao sam da rešimo problem. Gradsku vlast izgleda ne zanima da li će u budžetu biti više ili manje novca, navodi Mijušković i tvrdi da nije član nijedne stranke.

– Ne treba oni meni da pomažu, već da zastupaju interese grada i da u partnerskom odnosu rešimo nesporazum, ali oni me ponižavaju. Imam firmu petnaest godina, zadužio sam se kod Fonda za razvoj, uložio više desetina miliona dinara, pod hipoteku dao stan. Ništa nisam uzurpirao, niti sam bilo kome nudio novac da reši taj problem, tvrdi Mijušković.

Zorica Obradović, načelnica Gradske uprave za urbanizam, izgradnju i imovinsko-pravne poslove, kaže da nije upoznata sa detaljima Predloga generalnog urbanističkog plana, ali da je ta uprava primila Mijuškovićev prigovor, koji će rešavati Komisija za planove.

– Kad je dobio privremenu dozvolu, to zemljište bilo je predviđeno kao rekreativna površina, bez ikakve gradnje. Zbog toga je dobio privremenu dozvolu, a od nje je čak i odstupio, navodi Obradovićeva i objašnjava da je Predlog GUP-a na javnom uvidu do 10. februara i da se dotad podnose prigovori. Za 3. mart, kako je objasnila, zakazana je i javna sednica Komisije, na kojoj svi koji su podneli prigovore mogu da ih pojasne, te da će predlozi te komisije biti ponuđeni na usvajanje Skupštini grada. Ona smatra da je o Mijuškovićevoj primedbi preuranjeno govoriti.

– On je nedavno bio na sastanku sa gradonačelnikom i uputili smo ga na zakonsku proceduru. Jedini način je izmena Plana, ali o tome će odlučivati Komisija za planove i Skupština grada. Mijušković je ušao u proceduru i trebalo bi do kraja da je poštuje, poručila je načelnica Gradske uprave za urbanizam.

Ispravljanje krive Đetinje

– Kada se pre nekoliko godina uređivalo korito reke Đetinje, zamalo da reka planski „prođe“ kroz teniske terene. Išao sam kod predstavnika vlasti i pitao ih kako je to moguće? Bio sam zapanjen kad su mi rekli da je Đetinja tuda tekla pre sto godina! Išao sam potom u sedište „Vodoprivrede“ gde mi je rečeno da će reka proticati onuda kuda oni budu nacrtali, a da ja idem svojim poslom i da se ne sekiram. I stvarno, teniski tereni ostaše nedirnuti, ali ne mogu da razumem zbog čega se tako ponašaju u gradskoj vlasti, pita se Mijušković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari