Cetinje – grad koji odumire

Cetinje je grad koji odumire i u kojem je sve manje djece i omladine koja u tom gradu ne vidi perspektivu. Na Cetinju živi četiri hiljade i 300 penzionera, od kojih hiljadu i 300 ima penziju ispod 100 eura, a 700 ih nema riješeno stambeno pitanje. Najveći broj penzionera od penzija izdržava porodicu, jer njihovi sinovi i snahe nemaju zaposlenje. Ovako je predstavnik Udruženja penzionera Cetinje Mišo Martinović opisao život u crnogorskoj metropoli, na čijem ulazu odavno stoji tabla metaforične poruke: „Cetinje – ne radi“.
Predsjednik NVO „Cetinje Evropa“ Rade Džaković dopunio je Martinovića na današnjoj konferenciji za štampu sličnim poražavajućim podacima: „Cetinje danas to je grad – geto, srušenih fabričkih hala, urušenih spomenika kulture, u kojem za posljednjih 17 godina nije izgrađen nijedan stan, a sjedišta značajnih institucija i preduzeća izmještena su u Podgoricu i Budvu.
Vlada je u Podgoricu preselila fabriku lijekova, preduzeće za ljekove, očnu kliniku – dar Italije Cetinju, Poštanski muzej, kinoteku, Cetinjski forum, dok je sjedište Fondacije Svetog Petra i vodovoda, koji treba da eksploatiše vodu s Karuča, u Budvi“.
Prema njegovim riječima, Vlada je „otela Cetinju i dva nacionalna parka, Lovćen i Skadarsko jezero, čije je sjedište u Podgorici, a gotovo da su uništeni gradski parkovi i teniska igrališta stara više od jednog vijeka“.
Džaković kaže da je svojevremena poruka bivšeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića „Hvala ti Cetinje za obraz Crne Gore“ sve što je taj grad dobio za 60 godina, otkad traje njegova devastacija.
Cetinju je dosta obmana i obećanja i niko nema pravo da „cetinjskoj djeci uskrati pravo na hljeb, mlijeko i osmjeh, škole i dječja igrališta, ulice s lipama, zato što su njihovi očevi branili dostojanstvo čovjeka“.
Džaković kaže da Cetinje strada zbog toga što je bilo antiratni grad i jedini koji je devedesetih godina „ustao protiv svog i svakog drugog nacionalizma“.
Predstavnici NVO „Cetinje – Evropa“ kažu da oni godinama traže dijalog o prijestonici, kao i odgovore ko je početkom devedesetih pucao na omladinu ispred cetinjskog manastira i opkoljavao Cetinje uperivši topove na vrtiće, škole, galerije s ikonom Filermosom i djelima Pikasa, Šagala, Dalija, Renoara i biblioteke s više od dva miliona naslova.