foto: Antonio Ahel/ATAImagesMoguća eskalacija nasilja uz široku upotrebu nelegalnih i nelegitimnog sredstava može da dovede s jedne strane do slabijeg ili jačeg rasula u redovima onih koji su naredili nasilje. Sa druge strane to može da dovede do kontraefekata koji se ogledaju u promeni izbornih orijentacija kod dela dotadašnjih pristalica kartela svevlasti i u redovima izborno neopredeljenih građana i tzv. apstinenata, kao i do jačanja opozicijskih izbornih orijentacije. U skorašnjim javnomnjenjskim istraživanjima Demonstat dolazi do indicije uspostavljanja takvog trenda i pri aktuelnom stepenu partijsko-državnog nasilja.
Narod je imao i sada ima recept za pobedu. Tako je bilo i 1999, a gotovo u procenat isto prošle i ove godine. Između 54 i 69 posto punoletnih građana misli da je izborna pobeda na pragu pod uslovom da dođe do zajedničkog izbornog nastupa opozicionih partija, sindikata, udruženja građana i organizacija civilnog društva.
Možda ekstremni optimizam nanosi više štete od defetizma, a ni jedno ni drugo ne motiviše na napor da bi se cilj postigao. U stvari, ako uz optimizam ide i napor ostvarenja objekta optimizma, onda svakako možemo govoriti o njegovoj pozitivnoj ulozi. Ali, isto to važi i za ocenu pesimizma, ako iz njega sledi dodatna motivacija da se okrene i uradi započeto, ako iza tih osećanja i raspoloženja ne stoji napor da se cilj realizuje, nema ništa od pozitivnog ishoda. U stvari, i optimizam i pesimizam mogu da motivišu i da demotivišu, a svakako iz ekstremnog verovanje u pozitivan ili negativan ishod sledi demotivacija, prenosi Demostat.
U delu političke javnosti, uključiv i medije koji nisu među onim medijima koji po svaku cenu brane aktualnu vlast i njene korisnike, šire se bezuslovno optimistička očekivanja od vanrednih parlamentarnih izbora (koji još nisu raspisani). Previđa se da ekstremni optimizam dovodi do istih posledica kao i defetizam.
Jednom se prestaje sa svakim radom za pobedu jer će pobeda doći „sama od sebe“, a drugi put se prestaje sa svakim radom jer su „izgubljene sve šanse za pobedu“. – U kontekstu ovih ne baš retkih fenomena uoči svakog prelomnog događaja, ovde ću skrenuti pažnju na jezgro pristalica i aktivista naprednjačkog kartela vlasti. Ovakav status naprednjačkog podaničkog jezgra potiče iz činjenice što je ono rezervoar sigurnih glasova aktualnog kartela vlastodržaca.
Brojnost podaničke podrške, skupa sa monopolom sile kojom raspolaže pomenuti kartel, i vlast nad bilten-medijima čine tronožac na kojem sedi aktualna vlast, taj tronožac je tron na kojem je zaseo glavni vlastodržac.
Optimizam koji se širi sa tog trona upućen je njegovim podanicima (kao osiguranje njihove podrške), ali i onim državljanima koji uvek glasaju za vlast bilo ko da tu vlast drži u rukama. Pesimizam koji se povremeno čuje sa naprednjačkog prestola, predstavlja batinu u rukama vlastodršca kao pretnja njegovoj kamarili da pazi šta radi i da striktno ispunjava svoje obaveze.
Ceo tekst možete pročitati na sajtu Demostata.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


