Državni lov na nevine ljude

Sve bosanske izbjeglice, koje je 1992. godine nasilno deportovala crnogorska policija snagama Radovana Karadžića, bile su nevine i policija je dobro znala kakva ih sudbina čeka u ratom zahvaćenoj Bosni.
To je na jučerašnjoj tribini u Podgorici „Otpor zaboravu – petnaest godina od deportacije bosanskih izbjeglica“, koju je organizovao nedjeljnik „Monitor“, izjavio Dragan Prelević, advokat koji zastupa porodice deportovanih izbjeglica u sudskim procesima protiv države Crne Gore.
„Bio je to lov na nevine ljude i oni su nasumice hapšeni i deportovani. U dosadašnjih 38 procesa zastupnik države Crne Gore nije iznio nijedan dokument kao dokaz da su izbjeglice bile za nešto osumnjičene ili da su nešto zgriješile. To je, tvrdim, najdukomentovaniji zločin koji se ratnih godina desio na prostoru bivše Jugoslavije“, kazao je Prelević.
On je rekao da su suprotne tvrdnje iznesene u jučerašnjem saopštenju Ministarstva pravde Crne Gore, koje je uputilo predsjednici Internacionalne lige humanista Sonji Štiglbauer, neistinite.
Na tribini su učestvovali Jasenka Perović, u ime porodica stradalih izbjeglica, Nataša Kandić, predsjednica Fonda za humanitarno prvo iz Beograda, Esad Kočan, glavni urednik Monitora, dr Milan Popović, univerzitetski profesor iz Podgorice i istaknuti antiratni aktivista Slobodan Pejović, bivši inspektor Centra bezbjednosti Herceg Novi, koji je odbio da hapsi izbjeglice u tom gradu i prvi javno progovorio o ovom zločinu, kao i Šeki Radončić, novinar iz Sarajeva.
Slobodan Pejović je iznio dva široj javnosti manje poznata događaja koji su se tih dana desili u Herceg Novom.