Sve veći problem, garantujem, već vrlo brzo biće nedostatak ljudske energije. Možda bi se moglo reći i ljudskosti, jer šupljine u čoveku izazvaće kolaps tako da ga ljudskost više neće zanimati. I obrnuto, ljude neće više izazivati čovečnost. Kakav paradoks! Mašine, industrija i tehnologija dovešće čoveka na rub gde će sam sebe anulirati.

Imaćemo sve, sem identiteta! Dobro, zadovoljavaćemo se pred bankomatima, impresionirati trezorima punim iluzijama i praznim novcem… a sreću ćemo zaboraviti i da tražimo. Tamo gde nas odvode, nema je. Ona je samo u nama i među našim najbližima na dva metra. Ubedili su nas (pazite, u-bedili) da evolucija traje, ali nema usavršavanja čoveka. Ovakva evolucija kakva jeste samo nas vodi propasti. Zato ja, kad me pitaju kako si – odgovaram – super, propadam. Jer kad priznaš da si propao, demoni su obavešteni da je posao završen i ostavljaju alatke. Posao je dobro obavljen. Baj-Baj!

Čitav sistem istorije zasnovan je samo na jednoj postulaciji: saradnja iskorištavača i iskorišćenih, to je najviši univerzitet. Eto, pao je komunizam… pao je liberalni kapitalizam… a nigde liberalnog humanizma. Zbog čega je to tako? Ko to naređuje, i uopšte, da li je neoliberalnost vezana za nedostatak slobode kako bi opravdala egzistencijalno ropstvo – kao čovekovu novu patriju. Biti radostan je suficitarnost, tragati za orgazmom anahronost. Pitam se: zar ceremonije i rituali nisu važniji od miliona dolara. Ispuniti svoje vreme i život ljudskom prisutnošću. Živeti bez ikakve „nedogovornosti“.

Moj magisterij je šuma. Stara poslovica Japana veli, a meni je to rekao Kosta Bogdanović: drvo je propadljivo, šuma je večna. Hvala Kosti kao i K. Maljeviču koji kaže da će akademski zatvori uništiti umetnost. Demokratija je uspela, ali su ljudi (pacijenti) umrli. Jer, pošto su važni u njoj, oni ništa o njoj ne odlučuju. Oni glasaju, ali uticaj na stvaranje odluka nalazi se negde na drugom mestu. Zato sam protiv toga da je čovek političko biće i da je politika sve. Čovek treba da bude angažovano biće, a ne u raljama političara. Ne postoji nijedan intelektualac koga političari nisu ponizili, diskreditovali, uništili… To je zato jer se intelektualizam politizovao, umesto da se politika intelektualizuje. Beži od politike i motike, stara je narodna mudrost. No, lično mislim da je planetarizam danas najveći izazov za svako misleće biće. A to je moguće samo ako mozak napusti tehnološku proizvodnju misli i vrati se mudrosti koja čuva kvintensentne elemente: Istinu, Ljubav, Dobrotu, Slobodu i Lepotu. One se ne mogu stvarati u mašinama, već u čovekovoj energiji, većoj i važnijoj od moćne industrijske, zasnovane na Džems Vatovoj parnoj mašini. Čovek još uvek u sebi sadrži tajnu traganja za dobrotom, možda će uskoro naići, čak, epoha dobrote, bićemo svi iznenađeni… no važnije je da shvatimo dubinu ljudskog postojanja zasnovanog na višem stvoriteljstvu i njegovoj misiji da Deset kapitalističkih zapovesti nisu važnije od Deset božijih zapovesti i da u čoveku još titra izvor vode nepoznate plemenitosti. Hvala!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari