Faktor vrijeme

                       P { margin-bottom: 0.25cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 120%; }P.western { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }E baš taj gensek izjavio je vaktile, govoreći o izbjeglim, prognanim, protjeranim itdim, a na južnoslavenskim prostorima, o njihovom povratku, prozirno sugerirajući kako će se svi jednog dana vratiti, u čemu će presudnu ulogu odigrati „faktor vrijeme“. Nakon koje se izjave moglo samo izbljuvati. Jer je uz dodatak lokalnih i globalnih začina, „faktor vrijeme“ od povratka uvijek u povijesti pravio samo splačinu.

Ovih dana, nakon što su pale odgovarajuće direktive, smučkani novi začini, na ovim se prostorima nastavlja uloga „faktora vrijeme“ u dotjerivanju splačine. Možda baš zato posegnuh za nekim starim crticama, recnutim šesnaestog dana, mjeseca u kojem „lisje žuti, dole veće pada, zelenoga ja nikada (sumnjam da će iko) vidjet neću…), davne dejtonatorske 1995. Ko hoće – hoće, ko neće, jebi ga, baci oko iz „današnjeg dana“.

… Taman ovi naši da nešto urade sa svojim i za svoje državice, kad eto onih bržih, zato i većih apetitlija, da im ga zavale … Prva velika, poznatija zavala dogodila se Srbima. Europa im zavalila tuču sa Turcima na Kosovu. Europa dobila tuču, a oni i dan danas slave. Mitomane. I dalje im je onaj mamin sileđija, Marko Kraljević junak, a Vuk Branković izdajica. Nisam, naravno, zaboravio ni masovno izdajstvo svih Slavena … pod najezdom kršćanstva/hrišćanstva, križarskokrstaške ratove protiv onih koji su toj najezdi duže odolijevali, posebno protiv onih malobrojnih, koji umjesto križa i krsta izabraše treće zlo, polumjesec sa zvijezdom … Zavala nisu bili pošteđeni ni drugi … I nije samo Europa zavaljivala, već ko je stigao i kako je stigao … U međuvremenu osnovan je i današnji najveći zavaljivač – SAD, te razni klubovi zavaljivača, u koje se učlanjeni i oni kojima se najviše zavaljuje … A Bosancima su, uz sve, zavaljivali još i Srbi i Hrvati … Do Prvog rata svašta se događalo … Pa Prvi rat … Pogađaj se, nagađaj se, ali odlučili veći i eto SHSije, eto kraljevine Jugoslavije, samo Srbi, Hrvati i Slovenci, drugih ni od korova, sa Karađorđevićem kraljem na čelu enormnih ovlasti … Uz sve trikove, do onih sa imenima sinova, ne može ubijediti Slovence i Hrvate da njima ne trebaju države, a ostale da ne postoje … Posebice nikako uspostaviti granicu između Srba i Hrvata, sve do zadnjeg, nedavnog dogovorenog čišćenja i preseljavanja, uz dodatne začine … Da ne preskačem … Drugi rat … Eto šanse i zajeba … Prvi – igra na pogrešnu kartu (i geografsku), drugi, još gori – ko se nadao da će ti komunisti u toj mjeri zajebati stvar. Dobra igra i na dobru kartu (i geografsku) … Ali Bosna (BiH) i dalje strši. Kao svaka „vještačka tvorevina“, valjda među „prirodnim“ … Povlače se razne nove granice … Negdje u Bosni … I nema cijene … A Bosanci, oni su sad za sad, uglavnom zaokupljeni „osvajanjem“ svijeta … Nastavlja se … Uz „faktor vrijeme“…