foto FoNet/Medija centarIdeja o personalzovanoj RNK vakcini protiv raka je revolucionarna, ali uopšte nije nova. Razvoj RNK vakcina protiv raka je počeo devedesetih godina 20. veka. Do 2025. godine više od trideset kliničkih ispitivanja iRNK vakcina protiv različitih vrsta raka je u toku širom sveta, kaže za Danas imunološkinja Emina Milošević, komentarišući najave vlasti o dolasku ruske vakcine protiv onkoloških bolesti.
Ona objašnjava da su u upotrebi dve glavne strategije: potpuno personalizovane vakcine, koje se dizajniraju za svakog pacijenta ponaosob, i takozvane „vakcine sa police“, koje ciljaju česte tumorske antigene i mogu se primeniti kod većeg broja pacijenata.
„Kombinacija ovih vakcina sa savremenim imunoterapijama, poput inhibitora PD-1 i PD-L1, pokazuje posebno obećavajuće rezultate. Pominjana ruska vakcina protiv raka nije u tom smislu novina. Gamaleja institut sprovodi istraživanja u polju iRNK vakcina, a ono što jeste novina je da su i oni najavili prvu fazu kliničkih ispitivanja. Ipak, pred istraživačima i dalje stoje izazovi. Personalizovane vakcine zahtevaju brzo sekvenciranje genoma tumora i kompleksnu proizvodnju, što je skupo i vremenski zahtevno“, naglašava naša sagovornica i dodaje da se i odgovori na terapiju takođe razlikuju u zavisnosti od tipa tumora i individualnih karakteristika imunskog sistema.
Kako je tekao razvoj RNK vakcina protiv raka
Osvrćući se na razvojni put RNK vakcina protiv raka, Milošević podseća da su naučnici sa Univerziteta Viskonsin 1990. godine pokazali da se sintetička informaciona RNK (iRNK) može uneti u ćelije sisara i da te ćelije mogu koristiti tu RNK kao matricu za proizvodnju proteina, kako i inače ćelija proizvodi sve proteine.
„Taj eksperiment je otvorio put ideji da se iRNK može koristiti za lečenje – uključujući i imunoterapiju raka. Tokom devedesetih istraživači su pokušavali da koriste iRNK kao osnovu za vakcine koje bi trenirale imunski sistem da prepozna i uništi ćelije tumora. Međutim, suočili su se s ozbiljnim problemima: RNK molekuli su bili nestabilni, brzo bi se razgradili u telu, a sami su izazivali zapaljensku reakciju koja bi dovodila do neželjenih dejstava sličnih gripu i još brže eliminacije same iRNK. Zbog toga je tehnologija stagnirala više od decenije“, navodi Milošević, ističući da je bilo potrebno više naučnih dostignuća da bi primena ove tehnologije postala realnost.
Osmišljene su, dodaje ona, modifikacije RNK kojima je smanjena reaktogenost i razvijena je formulacija lipida koji je omogućila dopremanje iRNK u ćelije.
Nešto kasnije, tokom 2000-ih mađarska naučnica Katalin Karikó i američki imunolog Dru Vajsman sa Univerziteta u Pensilvaniji primenili su principe naše ćelije koriste kada je potrebna dugotrajnija iRNK.
„Oni su otkrili da se modifikacijom nukleozida u RNK – zamenom određenih „slova“ u molekulu hemijski stabilnijim varijantama, kao što je pseudouridin – može smanjiti neželjena imunološka reakcija i produžiti stabilnost RNK. Ova otkrića, zajedno sa razvojem lipidnih nanočestica koje su služile kao zaštitna „vozila“ za prenos RNK u ćelije, postavila su temelje savremene RNK tehnologije. Za svoja otkrića su dobili i Nobelovu nagradu 2023. godine”, podseća sagovornica Danasa.
Početkom 2010. godine kompanije poput BioNTech-a, Moderne i CureVac-a počele su prva klinička ispitivanja iRNK vakcina namenjenih upravo lečenju raka.
„Koncept je bio izuzetno elegantan: tumor svakog pacijenta poseduje jedinstven skup mutacija, takozvane „neoantigene“, koje ga razlikuju od zdravog tkiva. Ako se ti neoantigeni mogu identifikovati i zatim uneti u iRNK formu, vakcina može naučiti imuni sistem da prepozna i uništi samo tumorske ćelije, bez oštećenja zdravih. U ranim studijama, naročito kod melanoma i glioblastoma, pokazano je da takve vakcine mogu izazvati snažan T-ćelijski odgovor, što je bio ogroman korak napred“, ocenjuje Milošević.

Ona navodi i da je pred pandemiju COVID-19, turski naučnik Ugur Sahin i njegova supruga Ozlem Tureci, koji su predvodili BioNTech (kasnije se sa njima udružio Pfizer) bili u stanju da personalizovanu vakcinu protiv raka proizvedu za pet nedelja.
„Klinička ispitivanja za iRNK vakcinu protiv raka je omela pandemija, ali je svet prvi put video praktičnu i masovnu primenu iRNK tehnologije. Vakcine koje su razvile kompanije Pfizer-BioNTech i Moderna ne samo da su spasile milione života, već su dokazale da je iRNK platforma bezbedna, efikasna i tehnološki izvodljiva u velikim razmerama. Taj uspeh je direktno uticao na ubrzanje istraživanja u onkologiji: sve što se naučilo iz borbe protiv virusa odmah je primenjeno u borbi protiv raka”, dodaje Emina Milošević.
Prema njenim rečima, već 2022. i 2023. godine pojavili su se prvi ozbiljniji rezultati kliničkih ispitivanja iRNK vakcina protiv raka.
„Moderna i farmaceutska kompanija Merck razvile su vakcinu pod oznakom mRNA-4157 (poznatu i kao V940), koja se koristi u kombinaciji sa imunoterapijom Keytruda kod pacijenata obolelih od melanoma. Rezultati su bili impresivni: rizik od povratka bolesti ili smrti smanjen je za gotovo polovinu. Paralelno s tim, BioNTech je testirao svoju personalizovanu vakcinu BNT122 (poznatu i kao autogene cevumeran) kod pacijenata sa rakom pankreasa. Kod približno polovine ispitanika zabeležen je snažan imunski odgovor protiv tumora i produženo preživljavanje, što je do tada bilo retko u toj agresivnoj bolesti. Zanimljivo je istaći da rezultati ukazuja da davanje iRNK vakcina protiv kovida unapređuje jedan drugi vid terapije tumora, koji se zove blokada kontrolnih tačaka”, objašnjava ona.
„Prve iRNK vakcine protiv raka mogle bi da dobiju odobrenje do kraja ove decenije“
Milošević smatra da je, uprkos svemu, budućnost ovih vakcina svetla.
„Očekuje se da bi prve iRNK vakcine protiv raka mogle dobiti regulatorno odobrenje do kraja ove decenije, verovatno najpre za melanom. U narednim godinama, spoj iRNK tehnologije, imunoterapije i veštačke inteligencije mogao bi stvoriti novu eru u personalizovanom lečenju raka, onu u kojoj će svaka vakcina biti jedinstvena za pacijenta“, dodaje imunološkinja.
Međutim, kako kaže naša sagovornica, ostaje intrigantno pitanje, zašto se političari često koriste vakcinama (preventivnim ili terapeutskim) kao alatom za postizanje političkih ciljeva.
„Donald Tramp je ukinuo program finansiranja istraživanja iRNK vakcina bez naučne osnove za takav potez. Kod nas su se u medijima favorizovale ruske vakcine protiv COVID-19 nasuprot iRNK, jer su iz Rusije, iako su iRNK bile efektivnije, sa mnoštvom naučnih studija koje to potkrepljuju. Sada su iRNK vakcine opet u fokusu domaćih medijskih objava, ali ovaj put u pozitivnom svetlu. Međutim, naučna objašnjenja o fenomenu (zlo)upotrebe vakcina u političke svrhe jedino psihologija može da da“, zaključuje imunološkinja Emina Milošević.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


