INTERVJU Ksenija Marić, sutkinja na udaru tabloida: Pravda mora biti jednaka sa obe strane kordona 1foto Aleksandar Roknić Danas

Ksenija Marić, sutkinja Višeg suda u Beogradu, već mesecima je na udaru režimskih medija zbog odluka koje se ne dopadaju vlastima, kao što je bilo puštanje na slobodu 12 studenata pre četiri meseca. Od tada je primila mnogo gnusnih pretnji preko društvenih mreža, a nezadovoljstvo vlasti se ne smiruje. Ovaj put se na meti režimskim tabloida i televizija našla jer je odlučila da ne odredi pritvor aktivisti i bivšem košarkašu Vladimiru Štimcu, jer je navodno pozivao na rušenje ustavnog poretka. O svemu tome Ksenija Marić govori za Danas.

Kako vidite pritiske i pretnje kojima ste izloženi zbog toga što ste odbili da postupite po zahtevu vlasti i odredite pritvor košarkašu Vladimiru Štimcu?

– Ne postoji konkretan zahtev vlasti, već pritisak i zločin nad pravosuđem, koji se čini nad tužiocima i sudijama koji ne postupe u skladu sa njihovim očekivanjima. Niko normalan se ne može osećati dobro kada vas zlostavljaju na televizijama , portalima i novinama, prete vam ubistvom, „gepekovanjem“, ulaze u vas privatni život, prete vam samo zato sto ste postupali u skladu sa zakonom. Uvrede da ste „otpad“, da „treba izvršiti napad na Kseniju Marić, ustašku kopilušu“, ili da ste „okot, izdajnik“… Hajka na nosioce pravosudnih funkcija se odvija svakodnevno, uporno i bezobzirno, poništavajući osnovni oslonac demokratije, a to je nezavisnost sudstva i samostalnost tužilaštva. Dolazite u situacije da imate, s jedne strane, poslušne i s druge, proganjane sudije i tužioce. Da li je to smisao pravne države i vladavine prava? Tri grane vlasti, u kojoj je sudska jedna od njih, mora biti himna svake demokratije. Nezavisnost sudstva je garancija svakom političaru na vlasti, a i svakom građaninu, da u onom trenutku kada odu u opoziciju, neće biti odmazde nad njima. Upravo ta nezavisnost će njih štititi. Zato svaki mudri političar mora imati to u vidu. Jer poslušni će u svakom režimu biti poslušni, a nezavisni će uvek biti nezavisni, ali nikada poslušni.

Da li ste te pritiske i pretnje prijavili svojim nadređenima ili Visokom savetu sudstva i šta je preduzeto da se nađu počinioci?

– Jesam, obavestila sam predsednika suda. Prijavila sam ih Višem tužilaštvu u Beogradu, Visokotehnološkom kriminalu, ali do danas nisam dobila nikakav odgovor o postupanju. Pretnje koje sam dobila su monstruozne, i nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Ove napade ću prijaviti i drugim nadležnim institucijama a svoj integritet ćemo, meni bliski ljudi koji su bili izloženi uvredama, pretnjama i medijskom linču i ja, zaštititi na sudu, kroz odgovarajuće postupke. Što se tiče Visokog saveta sudstva, čini mi se, da oni više brinu o sebi nego o sudijama. Nijedna podrška sudijama, osuda neprimerenih uticaja na njih. Nijedna kritika onih koji krše Ustav, zakone i ugrožavaju temelj pravne države napadom na njih. Očigledno je da ti ljudi misle samo na svoje karijere, bez spremnosti da se suprotstave očiglednim pritiscima na svoje kolege. Strah u institucijama urušava vladavinu prava, a vladavina prava je temelj svake normalne države i slobodnog društva. Ohrabruje me činjenica da su strukovna udruženja digla svoj glas i osudila pritiske i pretnje sudijama.

U najnovijem izveštaju Komisije Evropske unije eksplicitno se navodi da „politički pritisak na pravosuđe i tužilaštvo ostaje visok, uz malo ili nimalo reakcija nadležnih institucija. Predstavnici izvršne vlasti i javni funkcioneri na najvišem nivou, uključujući predsednika i poslanike, nastavili su da daju neprimerene izjave u javnosti o tekućim istragama i sudskim postupcima, uključujući i rad pojedinačnih tužilaca i sudija. Te izjave su uključivale kritike sudskih odluka i pretnje smenom sudija i tužilaca. Druge izjave zvaničnika koje sadrže informacije koje nisu dostupne javnosti izazivaju zabrinutost zbog curenja informacija iz institucija uključenih u krivične postupke.“ Kaže se takođe da su, u kontekstu protesta, „zabeleženi slučajevi napada na sudove i tužilaštva, kao i protesti održani ispred sudskih zgrada. Iako pravilnici o radu VSS i VST postavljaju osnove za efikasniju reakciju u slučajevima neprimerenog uticaja, oba saveta su ostala uglavnom pasivna. Ni parlament ni vlada do sada nisu reagovali u takvim slučajevima. Srpske institucije još nisu pokazale aktivniju ulogu.

I ranije ste bili izloženi pretnjama i medijskom progonu i linču od prorežimskih medija, jer ste odbili da bez zakonskog osnova odredite pritvor za 12 studenata koje je policija privela. Da li su te pretnje koje ste prijavili rešene?

– Da, prošli put sam ove pretnje prijavila Posebnom odeljenju Višeg javnog tužilaštva za visokotehnološki kriminal i učinilac, zahvaljujući Borisu Majlatu koji je tada bio na njegovom čelu, je pravovremenom akcijom lišen slobode. Nažalost, često neprimeren uticaj dolazi upravo iz institucija koje treba da nas štite.

Kako komentarišete stalne uvrede predsednika Srbije da su sudije i tužioci korumpirana banda i da rade za strane interese?

– Poštujem instituciju predsednika Republike, predsednika svih građana Srbije. Ipak, nemam utisak da aktuelni predsednik predstavlja sav svoj narod. Kao da se opredelio samo za onu grupu koja se nalazi sakrivena pod šatorima kod Pionirskog parka, jedan broj svojih pristalica iz stranke na čijem je čelu bio, i ljudi koji su hipnotisani onakvim medijima koji žmure na dešavanja u Srbiji jer nemaju priliku da gledaju ili čitaju ništa drugo. Živimo u društvu dezinformacija i spina, a istina je daleko, daleko od građana koji se informišu samo preko opskurnih televizija i tabloida. Uostalom, neformalna grupa Odbrana struke, čiji sam član, iznela je jasan stav o tome.
Nisam za to da bilo ko u savremenom društvu bilo koga vređa zato što radi svoj posao. Nisam za to da se krše odredbe Ustava, nisam za to da se proganjaju ljudi koji rade najteže predmete u pravosuđu. NJim je potrebna potpuna podrška, pre svega države, a zatim i struke i najšire javnosti. Mislim da je u interesu predsednika države da zastupa upravo takve vrednosti. Najnoviji Izveštaj Evropske komisije i Rezolucija Evropskog parlamenta veoma obraćaju pažnju upravo na oblast pravosuđa i odnosa države prema njemu. Pre više od 500 godina Dušanov zakonik je imao jednu važnu odredbu. „Sve sudije da sude po zakonu a ne po strahu od carstva mi“, piše u tom zakoniku. Procenite gde smo mi danas u odnosu na ovu rečenicu: 500 godina smo daleko. Zakonitost u postupanju je jedina zaštita ovako ugroženom pravosuđu. Ne sme biti selektivnosti u primeni prava, jer, znate, pravda mora biti jednaka sa obe strane kordona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari