Ruski mediji imaju običaj da na kraju godine objave sa kojim se domaćim i stranim ličnostima tokom godine najviše puta sretao ruski predsednik Vladimir Putin. Na čelu liste dosad su bili direktori velikih ruskih, pre svega energetskih kompanija.
Početak ruske intervencije u Siriji, tvrdi se u politikološkim studijama, izbacio je u prvi plan moćnih ljudi Rusije Sergeja Ivanova, šefa administracije ruskog predsednika Putina, dok su šefovi velikih ruskih kompanija pali najblaže rečeno u drugi plan. Ivanov je već više puta o tome pitan u ruskim medijima, a neki šefovi ruskih kompanija mogu, tvrdi se u tim analizama očekivati i smenu, u okviru intenzivirane borbe protiv korupcije, koja prati sirijske operacije ruskih vazdušnih snaga, i veruje se da će podjednako pogoditi i gubernatore, a naročito one koji nemaju zaleđe u okruženju Ivanova.
Naime, konsultantska kuća Minčenko-konsalting objavljuje u pravilnim vremenskim razmacima i posle značajnih događaja u ruskoj unutrašnjoj i spoljnoj politici analizu kretanja moći u krugu pripadnika neformalne mreže uticaja pri donošenju odluka koju naziva „Politbiro 2.0“ Tu mrežu, prema oceni te kuće koja se zasniva na anketi među 60 stručnjaka, čine: šef administracije predsednika RF Sergej Ivanov, njegov zamenik Vjačeslav Volodin, ruski premijer Dmitrij Medvedev, ministar odbrane Sergej Šojgu, gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanjin, rukovodioci državnih kompanija Sergej Čemizov (Rostex) i Igor Sečin (Rosnjeft), kao i krupni preduzetnici Arkadij Rotenberg, Jurij Kovaljčuk i Genadij Timčenko.
Prema analizi Minčenko-konsaltinga, sirijska kriza je ojačala neformalnu moć pre svih Sergeja Ivanova, visoko je na toj listi uznapredovao Dmitrij Medvedev, kao i zamenik šefa predsedničke administracije Vjačeslav Volodin, zadužen inače za kontrolu, pa i smenjivanje regionalnih rukovodilaca, koji poslednjih nedelja padaju pod naletom novog talasa antikorupcione borbe. Pomenuta konsalting kuća ocenjuje da je pozicija Šojgua rovita zbog rehabilitacije bivšeg ministra odbrane Anatolija Serđukova, kao i pozicija gradonačelnika Moskve Sergeja Sobjanjina, ali njegova zbog nezadovoljstva Moskovljana optimizacijom zdravstvenih usluga i nekim saobraćajnim rešenjima. Donedavno sveprisutni Igor Sečin nije, primećuje studija Minčenko, uspeo da se održi na mestu neformalnog šefa energetskog sektora, a posle ostavke Vladimira Jakunjina sada već bivšeg direktora Ruske železnice, može se, tvrdi se u studiji, očekivati oštrije postavljanje pitanja efikasnosti državnih kompanija, pa i smenjivanje do sada moćnih direktora.
Nema šta nije bio Sergej Ivanov(1953) u ruskoj političkoj, a posebno u odbrambeno-bezbednosnoj nomenklaturi, ali funkcija dugogodišnjeg ruskog ministra odbrane, a zatim i sekretara Saveta bezbednosti Ruske Federacije dovoljne su da posvedoče o njegovoj političkoj težini. Nova moć Ivanova i jačanje uticaja predsedničke administracije sa njim na čelu vezuju se za njegovu ulogu u donošenju odluke da se Rusija upusti u sirijski metež. Ivanov je bio taj koji je, po sopstvenom priznanju, Savetu federacije RF odneo predsedničko pismo s argumentima za odobrenje angažovanja ruske vojske van ruskih granica, on je bio taj koji je javnost prvi informisao o toj operaciji, a kad je već počela on je, ocenili su neki ruski mediji, bio spreman da izusti istine na koje se drugi nisu usudili.
Sergeju Ivanovu je svojevremeno postavljeno pitanje: ko je drugi čovek Rusije? NJemu nije trebalo vremena za razmišljanje pre nego što je odgovorio da nema drugog čoveka Rusije. Sada je, pitan o informacijama i u zapadnim medijima da je njegov, uticaj Šojgua i sekretara Saveta za nacionalnu bezbednost Nikolaja Petruševa bio presudan kod donošenja odluke o intervenciji u Siriji za TASS rekao: „Kako se kaže, hvala na komplimentu, u lepo ste me društvo stavili.. Opet ironiziram, izvinite, takav mi je običaj. Ozbiljno komentarisati takva isticanja je teško. Ali ako ćemo ozbiljno, kažem vam ne, takva informacija iz neimenovanih izvora nije tačna. Nije bilo tako“.
Napominjući da se vlast u Rusiji stara da niko od pripadnika Islamske države ne dođe u Rusiju nego da svi njeni „borci ostanu da leže u sirijskoj zemlji“, Ivanov kategoričnim „Siguran sam!“ završava svoju ocenu da se među izbeglicama sa Bliskog istoka koje preko južne Evrope stižu u Stari svet ima mnogo agenata, spavača i terorista. „U određenom trenutku oni će izaći iz senke i odigrati njima dobro poznatu ulogu“.
Ipak, Ivanov analitičare nije zavarao, pa tvrde da se on „kao riba u vodi snalazi u ovim geopolitičkim igrama“, a njegov uticaj svojevremeno je opisala i bivša američka državna sekretarka Kondoliza Rajs: „Nezavisno od dužnosti i zvanja na kojima se nalazio, Ivanov je ostajao besprekoran kanal veze sa Putinom čak i u najdelikatnijim situacijama. U odnosima između Bele kuće i Kremlja taj je kanal bio najvažniji i najadekvatniji“.
A Ivanov je o sadašnjim odnosima sa Zapadom u već pomenutom intervjuu TASS-u podsetio da su protiv Rusije uvodili sankcije i za Romanovih, ali „ništa, nismo se ni ranije uplašili i sada ćemo izdržati“. On se podsmehnuo izbacivanju Rusije iz G8, i dodao: „Tamo gde sigurno i ne nameravamo da se vratimo, to je 'osmorka“, jer nijedan ozbiljan problem ne može da reši. Ali, „G20- to je nivo“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


