Radimo na tome da Srbija dobije status kandidata do kraja godine, ali kada će dobiti datum za početak pregovora, to je već drugo pitanje. Ima pomaka u reformama koje Srbija preduzima, ali moram da vam kažem da ima i zabrinutosti. Neophodno je razdvojiti Haški tribunal od Evropske unije. Evropska unija se ne bavi Ratkom Mladićem i Srbijom, već stabilizacijom prilika na kontinentu – ocenjuje u razgovoru za Plave strane Jelko Kacin, izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju.


Pitanje Mladića se tretiralo kao „uslov svih uslova“. Njegovim isporučenjem otvorio se prostor za definisanje novih prioriteta, odnosno onih koji imaju direktne veze s procesom harmonizacije. Šta je to što se sada ispostavlja kao uslov?

– Tražimo od Srbije da ne bude zemlja, već država Srbija i da ovde konačno prorade institucije pravne države. Da se stvori atmosfera u kojoj bi bilo moguće ostvariti više stranih ulaganja, kao i dostizanje jačeg raspoloženja celog društva ka evropskom putu. Srbija mora da osposobi sebe za trenutak kada bi dobila datum za početak pregovora. Harmonizacija znači i promenu Ustava i mnogih zakona. To, u ovom trenutku, vaši političari još ne razumeju. Početak pregovora jeste početak, ali da bi početak bio moguć, neophodno je srušiti u glavama velike zidine i osloboditi način razmišljanja. Oni koji pripremaju harmonizaciju moraju da shvate da to ne rade za EU ili zbog ucena iz Unije, već da je reč o osposobljavanju srpske privrede da preživi u procesu približavanja. To je ono što vaši građani očekuju, radna mesta, privredni rast, budućnost. Sada je sve samo „od danas do sutra“.

Šta to u praktičnom smislu tačno znači?

– Mi čekamo da se Srbija probudi i da prestane da radi na svoju štete. Recimo, ono što se sada nudi kao nekakav zakon o restituciji, nije nešto što bismo mi mogli kupiti. Nije korektno od srpskih vlasti da šetaju institucije Evropske unije. Ono što oni planiraju da urade nije donošenje tog zakona već pokušaj odugovlačenja u obavljanju tog posla, kako bi se privatizacija završila do kraja i kako bi postalo nemoguće izvršiti restituciju.

Građanima se plasiraju informacije o eventualnim socijalnim nepogodama koje mogu biti posledica tog zakona?

– Takva procena vlade je manipulacija i nepotrebna je. Kad govorimo o stambenom fondu koji uključuje eventualna potraživanja, to ne prevazilazi pet odsto od celokupnog iznosa fonda. Ako govorimo o agraru, mislim da je to manje od četvrtine. Ali, polovina zemljišta u Srbiji uopšte nije ni obrađivana. Kakvog smisla onda ima govoriti ovakve stvari? To je blef. Oni koji potražuju, moraju biti kompenzirani, a tamo gde je to moguće, uraditi to u naturi. Ono što je neprihvatljivo jeste da se traži stranputica u smislu dobićete minimalna obeštećenja, a da pritom neki drugi, u međuvremenu, sve te objekte privatizuju pa ih preprodaju dalje. Tu uvek imate jednu istu priču, a to je sprega političke elite, tajkuna i organizovanog kriminala. To je problem Srbije. I meni je žao što ja moram to da govorim. Svi to znate, ali niko to ne želi javno da kaže.

Da li odluka predsednika Tadića da ignoriše međunarodne skupove na koje je pozvana i predsednica Kosova ugrožava evropske integracije Srbije?

– Tu poruku predsednika Srbije ne razumem. Ako je Tadić svojim neprisustvom u Varšavi, prošle nedelje, hteo da kazni Obamu, nije ga kaznio. Ako je hteo da pošalje poruku poljskom predsedavanju, kakvu je poruku zaista poslao? Meša se u njihove unutrašnje poslove, a reč je o zemlji za vreme čijeg predsedavanja se očekuje da Srbija dobije status kandidata za članstvo u EU. Baviti se pitanjem da li Poljska sme ili ne sme nekoga pozvati sebi u goste, mislim da je besmisleno. Ako je Tadić hteo da kazni predsednicu Kosova, ni to nije postigao već ju je promovisao. Postoji bolji način za promociju Srbije od onoga koji je on izabrao i zato žalim zbog njegovih takvih odluka.

Odnos Srbije prema krizi u BiH se, takođe, ocenjuje kao vrlo problematičan?

– Poruke koje Srbija šalje malo su konfuzne. Srbija se zaklinje da podržava teritorijalni integritet svih svojih suseda, a onda nekim svojim odlascima u neke predele susednih država provocira i destabilizuje region. To se vidi iz aviona. Ako se to ne vidi ovde u Srbiji, to je onda još veći problem. Bilo kakva destabilizacija BiH ili Kosova destabilizacija je Srbije. Niko ne traži ukidanje entiteta u BiH. Očekujemo da BiH profunkcioniše kao država. Ne može nijedan političar unapred da traži imunitet za sebe i na taj način ucenjuje međunarodnu zajednicu i celu državu BiH. U BiH treba formirati sve organe vlasti po Dejtonskom sporazumu. Kako će BiH krenuti prema EU ako, recimo, nema ministra poljoprivrede. U EU ulaze samo države.

Podela Kosova je tema koja se u ovdašnjoj javnosti pominje kao mogućnost za rešenje kosovskog pitanja. Koliko je to realno?

– Svi ratovi koji su se vodili tokom devedesetih bili su zbog teritorije. Međutim, do danas se nijedna granica nije pomerila ni za metar. Teritorijalna celovitost neće se dovoditi u pitanje i nijedna država u EU neće podržati takve aspiracije. Srbija mora da razume da su dobri odnosi sa Kosovom ne samo u interesu Srbije kao države, već u interesu Srba i srpstva na Kosovu. Kosovo se ne može deliti. Podela Kosova je podela Srbije na duži rok. I to nikome ne odgovara. Treba omogućiti opstanak Srba na Kosovu. Na Kosovu stasa jedna nova generacija mladih političara koji su zagledani u budućnost. Doći će vrlo brzo do stvaranja nekih konkretnih napredaka.

Javno mnjenje u Srbiji razume taj problem kao proces u kojem je Srbiji nešto oduzeto, a da zauzvrat nije dobila ništa?

– Želite da budete zemlja kandidat za Uniju? Na takav način se šalju kontradiktorne poruke. Očekujete razumevanje iz EU? Mi se time jednostavno ne bavimo. Srbija postupa kao autistična zemlja. Srbija bi mogla da ubrzava progres u svim državama koje zasad nemaju status kandidata. Dosad nije krenula tim putem. Način razmišljanja o tome ko je kome nešto oduzeo, zahteva logiku redosleda šta je ko kome prvi uzeo. Ratovi su počeli 1991. Ako je Srbija bila u ratu tek 1999, onda morate znati da su se neki našli u ratu još 1991. godine. Tada sam se našao u ratu kad je vojska Jugoslavije nasrnula na Sloveniju. Vi ste se našli u ratu tek 1999. Na tlu, ili bolje reći, u vazduhu sa posledicama na zemlji.

Na šta se misli kad se kaže da je Srbija ključ stabilnosti i razvoja regiona, a istovremeno se, iz svega navedenog, može zaključiti da je upravo suprotno?

– Srbija je dosad bila kočnica. Kočila je sebe ali i sve susedne zemlje. Bitno je da Srbija odluči da uradi nešto za sebe. Ako Srbija krene, onda kreće i region. Onda se otvaraju nova radna mesta. Investitori ne gledaju samo Srbiju kao tržište, već gledaju ceo region. A njima je stalo do stabilnosti u regionu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari