Srpska „Paklena pomorandža“ u „Velikoj jabuci“ dobila je negde u sredini Njujork tajmsa foto vest. Naravno, fotka nije bila paradna već rušilačka. I to je, otprilike, to. Prosečan Njujorker pojma nije imao da se Hilari sprema put Beograda. Doduše, zna da je bilo nekog rata, ali odnos Amerike prema Srbiji interesuje ga otprilike kao što je prosečnog Beograđanina nekada interesovao odnos Sovjetskog Saveza prema Frontu Polisario. Ili, kao što se današnji prosečni Srbin razume u stav Putina prema situaciji u Nagorno Karabahu.

U železničkoj Grand central stanici ima neka fora sa akustikom, pa kad kažeš u jednom ćošku „Kosovo je srce Srbije“, to se čuje u drugom. U Rokfeler centru pored klizalište vijori se, između ostalih, i srpska zastava, i to je ono malo uviđajne simbolike i maksimum inata.

U Central parku je baš kao u filmu „Jesen u Njujorku“ sa Ričardom Girom i Vinonom Rajder. Veverice su bucmastije nego na Kalemegdanu, tačnije iste su kao Čip i Dejl (Tik i Tak). Džej Zi, reper i najuspešniji ovdašnji producent, njegov kolega Eminem u nekoj vrsti dueta sa Rianom (Love The Way You Lie), Brus Springstin i Džon Lenon, najfrekventniji su na radiju koji najbolje zvuči u onim čuvenim žutim taksijima i kamionima baš kao iz filmova, a nalik velikim igračkama za decu. Još kad te vozi neki Gringo ili Sik sa turbanom. U knjižarama je bestseler knjiga Boba Vudvorda „Obamini ratovi“, a kupuju se i beleške iz Bele kuće Džimija Kartera. Prosečan Njujorker koji je glasao za Obamu s njim je nekako napola zadovoljan, čak se čini da je Springstin (The Boss) veći autoritet od Obame. Doduše Gazda ga je još u kampanji podržao, čak se sumnja da je pesmu Working On A Dream njemu posvetio. Tačnije nadama koje Amerika projektuje u njega. Taj Springstinov autoritet vuče korene još iz vremena kad je ovaj odbio ponudu Ronalda Regana da u kamapanji koristi Born In The U.S.A. preporučivši mu da presluša „Nebrasku“.

Gradonačelnik Njujorka Blumberg, mnoge nervira. Izborio se sa pušenjem, a sad napada sodu i so. Gaziranim pićima se teško piše, a neće biti prijatno ni onome ko soli hranu. Inače, kutija cigareta je neverovatnih 12 dolara. I to ne „kamela“, već zelenog mentol „salema“, od koga otpadaju uši. Na golo oko kriza se ne vidi, ali upućeni kažu da je oseća i onaj Markuzeov „proleter u papučama“, a da na Menhetnu ima višak poslovnog prostora. Nije da se ne oseća i atmosfera „Seksa i grada“, naročito oko Pete avenije , kao što uvek imate osećaj kad pogledate Krajslerov soliter da će na njemu da se pojavi King Kong. Majke doje decu u parkovima, nema pasa lutalica, gazde uredno nose lopatice i u kese skupljaju izmet svojih kučećih ljubimaca, ima frikova koji su uspeli da vežu i mačku, japi cure pauzu na poslu koriste za upražnjavanje joge u parku (zamislite se da li bi dobili otkaz ili bi vas poslali u „Lazu“ da to radite u Pionirskom parku u Beogradu). Ako kinete na ulici ili u parku, slučajni prolaznik će vam reću „bles ju“ (nazdravlje).

Grad živi novu bitlmaniju. Dakota bilding na uglu Central parka i 72. ulice, mesto gde je živeo i gde je ubijen Džon Lenon, 9. oktobra na dan njegovog 70. rođendana bilo je mesto hodočašća. Inače, Dakota bilding, tako je nazvan jer je bio dalek kao Dakota od centra kad je izgrađen, a tu su od slavnih živeli Hemfri Bogart i Lorin Bekol, na primer. Na ulici jedne pored drugih možete sresti ortodoksne Jevreje i Crnce bliske estetici gangster repa. Harlem odavno nije onaj Harlem iz filmova i stereotipa. Prilično je bezbedan. Tu je (125. ulica) mitski Apolo teatar, kome je, po našem sudu, najlepšu posvetu napravio U2. Klinton je otvorio svoj ofis u 125. ulici u Harlemu, jer su mu prebacivali da je Karnegi, gde je hteo, skup. Kad smo već kod U2, Bono i Edž su napisali muziku za mjuzikl Spajdermen: Turn off the dark, čija je premijera zakazana za 14. novembar na Brodveju.

Na Brodveju (St. James Theater), imali smo sreću da pogledamo hit predstavu American Idiot urađenu prema istoimenom albumu benda Green Day. Mjuzikl je od premijere u aprilu do sada zaradio preko miliona dolara. Vetar u leđa predstavio dao je Bili Džo Armstrong, frontmen i gitarista Green Day koji se pojavio u osam predstava glumeći dilera heroinom. Inače, „Američki idiot“ je priča puna gorčine, ali lišena iluzije o promeni Amerike i sveta. To je neka vrsta cinične „Kose“. Momci idu u Irak i odande se vraćaju bez ekstremiteta. Ako se vrate.

Same Words, Different „Wall“ (iste reči, drugačiji Zid). Da, veliki Rodžer Voters i njegov bend u Medison Skver Gardenu, uz minimalne muzičke intervencije, postavili su ovu karijatidu. U odnosu na Pink Floyd vremena priča se, shodno atmosferi postistorije, pomera od lične ispoveseti, na teme o fenomenu moći i zloupotrebama vlasti. Verujte, odlično zvuče Another Brick in the Wall i Mother.

Ipak, kulturni događaj oktobra bio je na TV. Priča o pravljenju kultnog Springstinovog albuma iz 1978. The Promise: The Making of Darkness on the Edge of Town. HBO dokumentarni specijal emitovan 7. oktobar, sa celom oglasnom stranom u Njujork tajmsu bio je ultimativan.

Niču i kule novog Svetskog trgovinskog centra. „Nulto tlo“ je najveće gradilište u Americi. Prva kula sa tornjem na vrhu (541 metar) biće najviša u Njujorku i u Americi. Planirano je pet kula. Prva bi trebalo da se završi 2013. Pored njih je planiran memorijal u belom hrastu (400 stabala), sa dva bazena. Imena poginulih biće uklesana na bronzanim zidovima. Tu, odmah pored gardilišta je pab iz kataloga „O’ Hara“. Ako ne znaš – pitaš. Pa piješ viskije Belveni i Mekkelan. Od čuvenih goveđih stekova, pasionirani Njujorker će vam reći da su najbolji oni iz „Mit marketa“ porodice Espozito. To je već treća generacija ove italijanske porodice u Njujorku. Na zidu stoji slika jednog Espozita zagrljenog sa Šer.

Od filmova najviše se reklamira Hereafter, novi Klinta Istvuda sa Metom Dejmonom. Presing je i s novim filmom Olivera Stouna „Wall Street: Novac nikad ne spava“ (Majkl Daglas u glavnoj ulozi). Priča se i o „Steni“ (Robert De Niro, Edvard Norton i Mila Jovović).

Improvizovani džez u Central parku je impresivan, kao i crnačka „klapa“ koja ispred muzeja Metropoliten „na suvo“ peva Stand By Me. Ako se zadržimo pored Vorholove interpretacije Mao Cedunga u Metropolitenu, kustoskinja će nam reći da mnogo ljudi ne znaju ko je Mao. Na Peršing skveru možete videti i slike srpskog slikara Laleta Đurića. U Morgan biblioteci na ponudi su izložbe o crtaču Roju Lihtejnštajnu (Roy Lichtenstein) i piscu Marku Tvena (A Skeptic’s Progress), a ako se motate po Kvinsu možda ćete se malo razočarati kako ko šupa s polja deluje Silver kap studio gde su snimani čuveni „Sopranos“.

Neverovatno koliko starijih ljudi liči na Morgana Frimena, i kako zrači seksipil žena nalik na samo malkice propalu Vitni Hjuston dok piju „Saratoga“ mineralnu vodu u Muzeju moderne umetnosti (MoMA). Nema ovde toliko debelih, hrana nije plastična, otuđenje nije baš toliko strašno, mada se često citira replika iz Skorsezeovog „Taksiste“ You talkin’ to him? Betmen i Džoker se uvek dobro kotiraju, kao i Bugs Bunny (Duško Dugouško). Za bejzbolom vlada euforija (Jenkis mitologija).

I svaki čas očekujete da vidite Brusa Vilisa, što u metrou, što na ulici. Da nešto spašava.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari