Čudo su fudbaleri Juventusa napravili sinoć u Madridu. Sve što se odigralo u revanš meču polufinala Lige šampiona bilo je za rubriku „verovali ili ne“.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

   Stara dama je na delu primenila sve elemente italijanskog „katanaća“ za čiju „ukrštenicu“ Real nije uspeo da pronađe dobitnu kombinaciju. Alvaro Morata je sa sinoćnim i golom u prvom meču polufinala, zapravo eliminisao „svoj “ Real, klub u kome je ponikao i stasao u napadača velike klase – 1:1 (1:0). Posle skoro dvanaest godina Juventus će igrati u finalu Lige šampiona 6. juna u Berlinu, nameriće se na slavnu Barselonu, ali kada je sinoć preživeo pakao „Santijaga Bernabeua“ sigurno će biti u stanju i da se na adekvatan i ravnopravan način suprostavi Kataloncima. Šampion je u revanšu skinuo evropsku krunu, a kome će pripasti znaće se 6. juna u prestonici Nemačke. Real je u revanšu bio bolji, konkretniji i nadmoćniji, ali je jedino usud fudbala, među kolektivnim sportovima, da vrlo često bolji rival i ne pobedi. Tako se nešto upravo dogodilo u Madridu, domaćin je imao sijeset „zicer“ šansi, naročito u prvom poluvremenu, ali je Juventus na kraju mogao i kao pobednik da napusti špansku prestonicu da su Markizio i Pogba iskoristili idealne prilike.

Real je očekivano počeo meč, ovanzivno orijentisan, rešen da u što kraćem periodu dođe do gola koji bi mu garantovao prolazak u finale Lige šampiona. Sa samo jednim klasičnim zadnjim veznim u liku Tonija Krosa, Karlo Ančeloti je pokazao jasnu nameru da ga pre svega interesuje ofanziva. Pomerio je poslednju liniju tima skoro do kruga koji obeležava centar igrališta i time je suzio manevarski prostor rivala. Već u trećem minutu Bejl je šutirao glavom, a nedugo zatim Benzema, koji je sinoć nastupio prvi put posle sredine aprila, odlično je šutirao glavom, ali je iskusni Bufon bio na mestu. Juventus je u 15. minutu imao jedinu priliku u prvom poluvremenu. Vidal je lukavo šutirao levom nogom sa nekih šesnaest metara, ali je Kasiljas bio dobro postavljen. Taj pokušaj Čileanca, bilo je zapravo sve što su crno-beli uspeli da urade u uvodnih 45 minuta. Madriđani su imali očiglednu terensku inicijativu. U svakom napadu bila je evidentna jasna ideja kako da dođu do gola protivničke ekipe. U takvom odnosu snaga, utisak je da je sudija u 23. minutu prestrogo dosudio kazneni udarac, iako je Kjelini zaista zakačio po levoj nozi Džejmsa Rodrigeza. Ronaldo je jedva dočekao priliku da se sa 77 pogodaka izjednači sa Mesijem na listi najboljeg strelca Lige šampiona svih vremena. Sačekao je Bufona da krene na jednu stranu, a onda je rutinski loptu šutnuo po sredini gola.

Pogrešno je mišljenje da na „Santijago Bernabeu“ ne postoji način na koji bi navijači napravili atmosferu nalik onoj sa engleskih stadiona. Sinoć su sasvim uspeli u tome. Akustika stadiona je takva da i kada nivo podrške nije na najvišem mogućem decibelu sa tribina dopire izuzetna buka koja prija ušima domaćim igračima. Neverovatan je broj onih koji nose dresove Reala, počevši od dečice, pa sve do sredovečnih gospođa, bolje rečeno bakica, koje su se takođe sinoć našle na stadionu. Viđeni su i navijači iz dalekog Meksika, koji su došli pre svega željno iškujući da vide svog zemljaka u „kraljevskom dresu“ omalenog Ćićarita.

Real je i posle pogotka nastavio sa opsadom Juventusovog gola. Poslednja linija Stare dame je u više navrata paničnim intervencijama u srcu sopstvenog šesnaesterca bukvalno spasavala Bufona. Idelanu šansu domaćin je imao krajem prvog poluvremena i to iz polukontre, kada je Ronaldo odlično zalomio Lihštajnera, ali je loše procenio situaciju prilikom pokušaja da uposli Benzemu na drugoj stativi. Nešto kasnije Bejl je sjajno šutirao sa nekih dvadeset metara, ali je Bufon odlično pročitao način na koji će Velšanin uputiti loptu ka njegovom golu. O kakvoj se dominaciji domaće ekipe radilo u prvom poluvremenu najbolje svedoči podatak da su uputili čak trinaest šuteva ka protivničkom golu.

Start drugog dela igre nje odavao utisak duela koji bi mogao u preostalih 45 minuta da preraste u pravu dramu. Real je krenuo silovito, kao da je bio u rezultatskom zaostatku pre odlaska na veliki odmor. Bejl je imao dve dobre šanse, Benzema se u par navrata spetljao u protivničkom šesnaestercu, što je možda i ulilo dodatnu sigurnost poslednjoj liniji Juventusa. Bilo je jasno da će gosti šansu jedino moći da potraže iz prekida ili kontranapada i upravo se tako nešto i dogodilo u 57. minutu. Nakon prekida, ničija lopta mahinalno je izbijena ka šesnaestercu Madriđana, Pogba je bio najviši u skoku, idealno je spustio loptu Morati na levicu, koji je „žabicom“ iznenadio Kasiljasa. Svi do jednog, saigrači su mu pohitali u zagrljaj, ali iz dubokog poštovanja prema klubu u kome je ponikao, španski reprezentativac nije proslavio svoj peti ovosezonski, a drugi vezani pogodak protiv Reala u Ligi šampiona. Od tog trenutka Real je krenuo još ofanzivnije, ali se stekao utisak da nije imao jasnu ideju kako da matira Bufona. Juventus se planski branio, pogotovo kada je Barzalji zamenio Pirla. Sve lopte koje su išle u šesnaesterac Bonući i Kjelini su rutinski izbijali daleko od gola gostiju. Real je ostavio puno prostora na svojoj polovini što su Markizio i Pogba mogli da iskoriste. Obojica su u idealnim situacijama loše šutirali, ostavivši nadu Realu da mogu barem do produžetka. Kako se utakmica približavala kraju domaćin je sve teže pronalazio rešenja, napadao je stihijski, a pred sam kraj gotovo napamet i po inerciji. U nadoknadi vremena Ronaldo i saigrači su se mlatene predali. Portugalac je u drugom poluvremenu bio nevidljiv, potpuno neprimetan i jedan je od najvećih krivaca što Real neće biti u prilici da odbrani trofej. Berlin će 6. juna promovisati novog šampiona Starog kontinenta, Barselona će želeti petog, a Juventus trećeg „uška“.

Razmaženi navijači

Koliko su zapravo navijači Reala razmaženi najbolje se moglo videti na sinoćnjem meču. Naime, umesto da su do poslednje sekunde iz petnih žila bodrili Madriđane, njih nekoliko stotina napustilo je stadion pre isteka 90. minuta, revaltirani viđenim na terenu. Pojedinci su čak krenuli sa vređanjem svojih ljubimaca, iako je ostalo dobrih deset minuta do kraja utakmice. Neshvatljivo je da navijači Reala imaju tako malo strpljenja za fudbalere svog kluba. Sada je i jasnije zašto su u stanju da vređaju i Ikera Kasiljasa, golmana koji je sinoć odigrao 150. utakmicu u Ligi šampiona, po čemu je rekorder zajedno sa velikim prijateljem iz Barselone, Ćavijem Ernandezom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari