Foto: FoNet/Vlada Peđa VučkovićIako je sudska vlast odvojena i nezavisna od izvršne, u poslednjih nekoliko godina svedočimo tome da se nosioci najviših državnih funkcija vrlo često mešaju u rad istražnih organa, i iznose detalje krivičnih postupaka čime ugrožavaju istragu.
Poslednja u nizu ovih izjava je predsednice Skupštine Ane Brnabić, koja je govorila o načinu na koji je pribavljen audio-snimak razgovora uhapšenih aktivista iz Novog Sada.
Ona je rekla da je snimak sastanka aktivista Pokreta slobodnih građana (PSG) i organizacije STAV, koji je emitovan na više televizija 14. marta, napravio jedan od tih aktivista i „predao državnim organima“, te dodala da je „problematično“ što to nisu snimile službe bezbednosti.
Ova izjava predsednice Skupštine je sporna na više nivoa.
Ukoliko je ova izjava istinita, postavlja se pitanje kako je Brnabić došla do ove informacije dok je krivični postupak u toku.
Način na koji je napravljen sporni audio-snimak, koji je trenutno jedini dokaz protiv aktivista, a za koji njihovi branioci tvrde da je nezakonito pribavljen, nalazi se u spisima predmeta.
Međutim, specifično za ovaj slučaj je to što spisi predmeta nose oznaku „strogo poverljivo“.
Zbog ove oznake, advokati osumnjičenih koji su ostvarili uvid u njihov sadržaj, ne smeju da ga objavljuju javno, jer bi time učinili krivično delo.
Ako se stvari posmatraju kroz prizmu zakona, valjalo bi se zapitati da li će tužilaštvo išta preduzeti povodom toga što predsednica Skupštine iznosi javno podatke koji nose oznaku „strogo poverljivo“.
Druga opcija u slučaju ove izjave je da Brnabić uopšte ne govori istinu, što su već izjavili funkcioneri PSG-a, koji tvrde da je snimke pribavila BIA. Istu tvrdnju su izneli i advokati aktivista.
Pored toga što iznošenje podataka koji nose stepen poverljivosti predstavlja krivično delo, ovakva izjava može se tumačiti i kao ometanje postupka i ugrožavanje istrage.
Brnabić se nije zaustavila samo na ovoj izjavi, već je unapred optužila osumnjičene, što predstavlja grubo kršenje prezumpcije nevinosti.
Kazala je da su aktivisti u Novom Sadu pritvoreni zato što su planirali „terorističke akcije, pokretanje građanskog rata i ugrožavanje života“ predsednika Srbije Aleksandra Vučića.

Duga istorija ometanja postupaka od strane visokih funkcionera vlasti
Apsolutni „šampion“ u iznošenju informacija koje su deo krivičnog postupka, kao i u kršenju prezumpcije nevinosti, jeste predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
Ovu praksu Vučić je započeo još po samom dolasku na vlast Srpske napredne stranke kada je unapred optužio poznatog biznismena Miroslava Miškovića, koji je nakon toga uhapšen.
Nakon Miškovića na red je došao sada pokojni Dragoslav Kosmajac, koga je Vučić označio kao najopasnijeg kriminalca u državi, čije ime samo on sme da izgovori.
I Kosmajac je nakon toga uhapšen, ali je na kraju osuđen samo prekršajno zbog utaje poreza.
Međutim, jedna od najpoznatijih Vučićevih izjava, koje bi se mogle tumačiti kao mešanje u rad pravosudnih organa i tužilaštva, jeste kada je nakon rušenja u Savamali 2016. godine izjavio da su to uradili „kompletni idioti“, ali mnogo ozbiljnija je bila ona u kojoj je rekao da su u rušenju u Savamali učestvovali najviši funkcioneri grada Beograda, koji će da snose krivičnu odgovornost.
Niti je neko od beogradskih funkcionera ikada odgovarao, niti su „kompletni idioti“ pronađeni i procesuirani, a tužilaštvo nije našlo za shodno da Vučića pozove makar na informativni razgovor kako bi objasnio odakle mu podaci koje je javno iznosio, a koji su se ticali istrage.

Dva minuta na naplatnoj rampi „Doljevac“
Na naplatnoj rampi „Doljevac“ dogodila se teška saobraćajna nesreća u kojoj je poginula Stanika Gligorijević 31. januara 2019. godine.
Na njen auto je u punoj brzini, dok je čekala na naplatnoj rampi, udarilo službeno vozilo u kome se nalazio tadašnji direktor Koridora Srbije Zoran Babić.
Vučić je najpre izjavio da Zoran Babić nije upravljao vozilom već njegov vozač, iako to istraga još uvek nije utvrdila, da bi kasnije rekao kako on poseduje snimak same nesreće, ali da je on užasan te da ga neće prikazivati javnosti.
Ni tada niko iz tužilaštva nije pozvao predsednika države i pitao ga odakle mu snimak koji je dokazni materijal u postupku.
Stvar je postala još ozbiljnija kada je došlo do suđenja, jer su falila dva ključna minuta snimka nesreće.
Za nesreću je osuđen Babićev vozač, a dva minuta snimka ni sud ni javnost nikada nisu videli.

Slučaj Belivuk
Vučić je prvi put javno prikazao fotografije žrtava klana Veljka Belivuka 6. marta 2021. godine, tokom obraćanja nakon sednice Saveta za nacionalnu bezbednost. Na konferenciji za medije, zajedno sa tadašnjim ministrom unutrašnjih poslova Aleksandrom Vulinom, prikazane su uznemirujuće fotografije koje su, prema navodima vlasti, dokumentovale brutalna ubistva izvršena od strane Belivukovog klana.
Nakon toga, 18. jula 2021. godine, u emisiji „Hit Tvit“ na televiziji Pink, ministar Vulin je prikazao dodatne fotografije koje su, kako je naveo, pronađene u kući u Ritopeku, za koju se sumnja da je korišćena za izvršenje zločina. Na tim fotografijama su se navodno videli članovi klana, uključujući Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, kako poziraju pored tela žrtava.
Ni u ovom slučaju niko od nadležnih institucija nije pokrenuo pitanje odakle predsedniku Srbije i ministru policije fotografije koje su deo dokaza u istrazi u vezi s Belivukovim klanom.

I Gašić presudio pre sudije
Slučaj nestanka devojčice iz Bora Danke Ilić u martu prošle godine potresao je čitavu javnost.
Nakon obimne potrage, devojčica nije pronađena, ali je ponovo predsednik Srbije uradio nešto što ne spada u poslove predsednika.
Dva radnika borskog „Vodovoda“ uhapšena su 4. aprila pod sumnjom da su ubili devojčicu, ali telo nije bilo pronađeno.
Tog dana, vest o smrti i hapšenju osumnjičenih je umesto postupajućeg tužioca javnosti saopštio Vučić.
Istog dana sazvana je konferencija za novinare na kojoj je govorio Gašić, dok tužilac ponovo nije bio prisutan.
Na toj konferenciji Gašić je već presudio osumnjičenima, tvrdeći da su oni ubili devojčicu, i pri tom je do detalja opisivao način na koji su to uradili.
Nakon godinu dana, optužnica protiv osumnjičenih je dva puta vraćana tužilaštvu na dopunu, telo nije pronađeno, a osumnjičeni su izjavili da su priznanja dali pod pritiskom.
Novinarima informacije „na kašičicu“
I dok visoki funkcioneri unapred optužuju i osuđuju, iznoseći dokaze koje u većini slučajeva poseduje ili tužilaštvo ili MUP, nezavisni novinari legalnim putem veoma teško i retko dolaze do informacija koje su vezane za istrage, a kao glavni razlog odbijanja se navodi da bi javno objavljivanje traženih informacija ugrozilo istragu.
Primera radi, naš list je svaki put odbijen u traženju informacija od Višeg javnog tužilaštva u Nišu koje vodi predmet ubistva trećeg osumnjičenog u slučaju Danke Ilić, upravo pod izgovorom da bi se time ugrozila istraga.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


