Kanonizacija Stepinca

Hrvoje Klasić: Dogodilo se nešto neuobičajeno onoga trenutka kada je za papu izabran kardinal Bergoljo. U tom svjetlu treba gledati i njegov odnos prema proglašenju zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca za sveca. Papa je inicirao mnogobrojne dijaloge i u tom kontekstu gledam i njegov pokušaj dijaloga između Rimokatoličke i Srpske pravoslavne crkve na jednom konkretnom primjeru – proglašavanja svetim jednog rimokatoličkog hrvatskog svećenika koji je na toj dužnosti bio prije 70 godina. Za mene je to stvarno jedan veliki, mudar, pametan i poželjan potez.

Srđan Barišić: Meni je zanimljivo da se papin potez od strane hrvatske Katoličke crkve naziva odlaganjem kanonizacije Stepinca, dok u Srpskoj pravoslavnoj crkvi smatraju da je to stopiranje celog procesa. Očigledno je da su Vatikanu važniji ekumenizam i odnosi sa drugim hrišćanima nego tvrda crkvena struja u Zagrebu koja insistira na završetku, odnosno na ubrzavanju kanonizacije nadbiskupa Stepinca.

Klasić: Velika je istina ono što je rekao pravoslavni episkop Jovan Ćulibrk da svi mi – i srpsko i hrvatsko društvo – moramo biti spremni na nove pristupe, nove činjenice, nove interpretacije, između ostalog i kada je u pitanju i kardinal Stepinac. Da, on je prihvatio NDH kao državu hrvatskog naroda, on je bio nacionalist, on je bio gorljivi katolik, on je bio veliki antikomunist i te su odrednice velikim dijelom uvjetovale njegov odnos prema uspostavi NDH. Taj odnos nije uvijek bio tako blagonaklon prema toj državi kao što je bio prvih dana i mjeseci po uspostavi NDH, bilo je tu i kritičkih tonova, ali ja se slažem sa svima onima koji smatraju da te kritike nisu bili dovoljno oštre i dovoljno glasne kao što su bile one koje je 1945. godine uputio novim komunističkim vlastima. S druge strane, mi danas imamo brojna svjedočanstva i potvrde da je Stepinac pomogao da se iz Jasenovca izvuku neke pravoslavne i židovske obitelji. Znamo i za akcije Austrijanke Diane Budisavljević, koja je organizirala spašavanje srpske djece iz ustaških logora. Te akcije je velikim dijelom logistički podržavao Karitas, koji je bio važna poluga kardinala Stepinca.

Barišić: Sve što se o Stepincu piše u Srbiji je u kontekstu etnokonfesionalne identifikacije posle građanskog rata na prostoru bivše Jugoslavije. Stepinac je prosto paradigma, pogotovo sa stanovišta desničara i političkih struja bliskih Srpskoj pravoslavnoj crkvi, on je paradigma uloge NDH u stradanju Srba.

Klasić: Uvijek ostaje pitanje da li je Stjepinac mogao učiniti više. Pitanje je, međutim, da li bi Pavelić i njegovi krvnici išta učinili i da je on reagirao oštrije – što, naravno, ne abolira Stepinca – nego samo otvara priču o vrhu ustaške države koji se, s jedne strane, zaklinjao u kršćanstvo i Bibliju a, s druge strane, činio stravične zločine.

Barišić: Postoji struja umerenijih istoričara koji nisu ostrašćeni do te mere, ali je činjenica da je Jasenovac rak-rana kulture sećanja u Srbiji. U tom kontekstu ide i odgovornost Alojzija Stepinca, koji sublimira stradanje Srba u NDH skoro jednako kao Ante Pavelić.

Klasić: Mislim da pet-šest pametnih ljudi može doći do konsenzusa, ali to ne bi promijenilo dominantno mišljenje u Srbiji i u Hrvatskoj. Inače, danas imate jako puno povjesničara koji govore o stvarima iz prošlosti o kojima ne znaju puno. Slučaj Stepinac je jedan od takvih.