Godine 1687. u Sombor, iz Dalmacije, BiH i Like, doselilo se oko 5.000 Bunjevaca. Prema popisu iz 2002. godine u Somboru je živelo samo 2.730 građana koji su se izjasnili kao Bunjevci. Josip Bošnjak, predsednik Udruženja građana Bunjevačko kolo u Somboru, član Bunjevačkog nacionalnog saveta i zamenik predsednika Bunjevačke stranke Vojvodine, smatra da je razlika u pomenutim brojkama rezultat političke odluke iz 1945. godine, kada su Bunjevci i Šokci jednostavno izbrisani kao narod. Bošnjak veruje da će naredni popis stanovništva iskazati realnije stanje o broju Bunjevaca, ne samo u Somboru.
Naravno, nastavljaju se i aktivnosti da se dobije status naroda, a ne (samo) nacionalne manjine. Sledi uključenje u politički život stranačkim organizovanjem. Uskoro će u Somboru biti oformljen Gradski odbor Bunjevačke stranke Vojvodine, jedna od tri bunjevačke stranke u Vojvodini.
– Želim da podsetim da su Bunjevci, koji su svoj narodni pokret počeli u Austrougarskoj monarhiji, bili sastavni deo istorijskih činilaca koji su imali veliku ulogu u opredeljenju Velike skupštine Bačke, Banata i Baranje da se, novembra 1918. godine, prisajedini Kraljevini Srbiji – kaže za Danas Josip Bošnjak.
Za očuvanje identiteta, tradicije, kulture, pesme i igre, pisane reči, veoma je značajno Bunjevačko kolo, osnovano početkom oktobra 1921. godine. Osnivači su bili Antun Bošnjak, dr Josip Veselovski, Stipan Stolišić, Martin Čeljuska, dr Pavle Vujević, dr Toma Raič, Vranjo Bošnjak, Vranjo Marković, Josip Strilić, a „prvi pridsidnik bio je čuveni Antun, Tonika Bošnjak“. Počelo se sa bunjevačkim prelom i njegovim običajima, dužionicom, devojačkim vašarom, saranjivanjem begeša pred karizmu, grožđe balom, ali i „izigravanjem“ pozorišnih komada. U dokumentima Udruženja zapisano je da se „u društvu mnogo radilo i okupljalo se tušta našeg svita, ali i drugih koji su bili prijatelji Bunjevaca i Bunjevačkog kola“. Decembra 1936. godine, pod uticajem Hrvatske seljačke stranke, došlo je do raskola među Bunjevcima i osnivanja društva Miroljub, tako da su u Somboru postojala dva bunjevačka društva. U vreme okupacije, Bunjevačko kolo prestaje sa radom, a uskoro i Miroljub. Posle rata, tadašnja vlast je „ukazom zabranila da se Bunjevci i Šokci za takve iskazuju“
– Na dan osnivanja Bunjevačkog kola, 1921. godine, 6. oktobra 2000. godine sastala se nevelika grupa Bunjevaca, koji su sve vreme ostali to što jesu, i donela akt o reosnivanju Bunjevačkog kola sa istim ciljevima i zadacima – da se bavi očuvanjem bunjevačke kulturne baštine – ističe Ružica Parčetić, tehnička sekretarka ovog udruženja građana.
Akt o reosnivanju doneli su Đuro Bošnjak, koji je postao i predsednik UG, sada je počasni predsednik, Josip Bošnjak, Karlo Dujmović, Ivan Bošnjak, Šima Petreš, Mihajlo Vuković, Slobodan Plavšić, Stevan Pozder, Vlado Babić, Aleksandar Stolišić, Josip Fratrić i Ivan Jurišić. Ovo udruženje građana je organizator brojnih manifestacija, tribina, promocija, slikarskih kolonija i izložbi. Najpoznatije su Veliko bunjevačko prelo, Bunjevačka dužionica i Slamarska kolonija. Prelo se organizuje u zimskom periodu, dužionica posle žetve, kada se kruv od novog žita predaje gradonačelniku, biraju se bandaš i bandašica (momak i devojka sa najboljim rezultatima u risu, odnosno kosac i rukopolagačica), a to su ove godine bili Marinko Mačković i Simona Sekereš.
Slamarska sekcija postoji već četiri godine, a okuplja tridesetak zaljubljenika koji prave umetničke slike u tehnici slame. Inače, smatra se da je istorija slamarske umetnosti duža od stotinu godina, da su devojke, čuvajući stada na strnjištima posle žetve od vlati pšenične slame plele prstenje i različite ukrase-perlice, kojima su se kitile na proslavi završetka žetve – Dužionici. Somborci redovno učestvuju na Festivalu bunjevačkih ila u Bajmoku. Ila (jela) „vikovima su očuvala Bunjevce da budu zdravi i da opstanu“.
Udruženje građana Bunjevačko kolo nedavno je od gradskih vlasti Sombora dobilo prostor (nekadašnju samoposlugu), pa će sada biti još više mogućnosti za aktivnosti oko 200 članova u Bunjevačkoj kući. Ružica Parčetić naglašava da ovaj prostor mogu da koriste i druga udruženja. Za 6. oktobar, na primer, zakazana je godišnja priredba plesnog studija GKUD Ravangrad.
Jezik
– Mi bismo, naravno, volili da znamo divaniti na bunjevačkom jeziku, ali činjenica da se nije upotrebljavao decenijama ostavila je traga. Već treću godinu deca ga uče u osnovnim školama kao fakultativan predmet, pa će to ići. Inače, kad govorim na bunjevačkom moram da se posebno koncentrišem, jer ga nisam učio u školi – kaže Josip Bošnjak.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


