Apelacioni sud pravosnažno je oslobodio novinara Vremena Miloša Vasića, koga je advokatica Biljana Kajganić tužila zbog povrede časti i ugleda i nanošenje duševnog bola, saopšteno je na sajtu tog suda.

Ovim je preinačena prvostepena presuda, kojom je Vasić bio obavezan da Kajganićki isplati 350.000 dinara, pa je naložio advokatici da ona njemu, na ime sudskih troškova, isplati oko 170.000 uz zateznu kamatu. Biljana Kajganić je Vasića tužila zbog objavljivanja transkripta njenih presretnutih razgovora sa Dejanom Milenkovićem Bagzijem, koji je u to vreme bio u bekstvu u Grčkoj. Iz tih transkripata, koji su u novinama objavljeni 9. septembra 2004, uočljivo je da Kajganić svom klijentu savetuje da se preda, pošto mu je, navodno u dogovoru sa političkim i obaveštajnim vrhom Srbije, obezbedila poseban status, ukoliko za ubistvo Momira Gavrilovića optuži zaštićenog svedoka Ljubišu Buhu.

U odluci Apelacionog suda kaže se da je Vasić u tekstu izneo informacije za koje je verovao da su istinite, a koje se odnose na događaje i ličnosti o kojima javnost ima interes da zna, jer su bile u vezi sa suđenjem za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića. Apelacioni sud smatra da objavljivanje tih informacija nije bilo usmereno ka povredi časti i ugleda advokatice Biljane Kajganić, već ka pitanju od javnog interesa i da je zbog toga zahtev o novčanoj naknadi neosnovan. Apelacioni sud smatra da se ove informacije mogu slobodno objavljivati bez obzira na način na koje su pribavljene i da njihovo objavljivanje po Zakonu o javnom informisanju nije zabranjeno, kao i da je demanti druge strane takođe objavljen u nedeljniku Vreme.

„Legitimni interes javnosti je da bude informisana o činjenicama i događajima koji su u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodio protiv učinilaca krivičnog dela ubistva visokog državnog funkcionera – premijera preovlađuje nad interesom časti i ugleda lica koje se pojavljuje kao branilac okrivljenog u tom postupku, a objavljene informacije nisu usmerene na njegovu ličnost ili profesionalnu delatnost, već na događaje koji bi mogli imati uticaja na tok krivičnog postupka, što je saglasno odredbi člana 10, stav 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“, navodi se u odluci Apelacionog suda.

Ubistvo i dalje nerasvetljeno

Bivši pomoćnik načelnika Resora državne bezbednosti Beograda, pukovnik Momir Gavrilović ubijen je 3. avgusta 2001. godine na Novom Beogradu, a njegovo ubistvo još nije rasvetljeno. Dejan Milenković je optužen za saučesništvo u ubistvu premijera Zorana Đinđića. Bio je u bekstvu, ali se predao 15. maja 2004. policiji u Solunu. Srbiji je izručen u februaru 2005. godine. Tokom suđenja za atentat u junu 2006. dobio je status svedoka saradnika.

Novinar sačuvao izvor

„Iz iskaza tuženog utvrđeno je da je on kao autor članka napisao tekst koji je objavljen, da je do informacije koju je naveo u tekstu došao na način koji nije mogao da otkrije, a informaciju je lično proverio u Specijalnom tužilaštvu, BIA i MUP, te da je lično odlučio da tu informaciju objavi, sa čime su se saglasili i glavni i odgovorni urednici, da sa tužiocem pre objavljivanja teksta nije kontaktirao iz razloga koji su taktičke prirode, jer nije hteo da napravi „uzbunu“ pre objavljivanja teksta, te da je znao da će objavljivanjem ovakvih informacija povrediti tužioca, ali da mu je javni interes bio važniji, da audio-snimak razgovora tužioca sa svojim branjenikom nikada nije čuo i transkript u originalu nije video, a da je informacije o tome dobio elektronskim putem“, piše još u saopštenju suda. Takođe se navodi i da transkripti ne čine deo službenih spisa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari