Politička kriza u Belgiji traje već pola godine – vodeće flamanske partije traže još više autonomije i nisu zadovoljne onim što im je ponuđeno sa valonske strane, a to su veće ingerencije regiona u oblasti finansija i poreza. Od juna 2010. godine stranke pokušavaju postići kompromisno rješenje o reformi države i formiranju nove vlade.
Flamanski separatista Bart de Vever nije više jedini koji se protivi kompromisnom prijedlogu za početak razgovora o formiranju nove vlade. Protiv prijedloga je sada i predsjednik flamanskih demohrišćana Vojter Beke. Sve ostale partije, kako na flamanskoj tako i na valonskoj strani, saglasne su sa prijedlozima državne reforme.
Glavna tačka jeste da regioni dobijaju više autonomije kada je riječ o finansijama i porezu, što odgovara flamanskom zahtjevu da se siromašnim Valoncima izdvaja manje novca. Istovremeno, ovim prijedlogom bio bi ublažen spor oko jezika kojim bi trebalo govoriti u briselskim predgrađima. Flamanski sociolog Bruno Tubens obratio se protivnicima kompromisa i poručio: „Stranke koje prijedloge ne prihvataju kao osnovu za početak pregovora moraće učestvovati na izborima u zemlji koja se zove utopija. One snose veliku odgovornost“.
Ukoliko blokada bude nastavljena, novi izbori su neizbježni. Od posljednjih izbora, koji su održani u junu, dakle prije 200 dana, zemlja je bez vlade, što je rekord u 180-godišnjoj istoriji Belgije. Na to se požalio i kralj Albert Drugi u svojoj božićnoj poruci. Dugotrajna kriza u Belgiji ne bi na međunarodnoj sceni bila tako zapažena da u proteklih šest mjeseci nije bila na čelu EU. Jedan od najpakosnijih komentara je polovinom decembra iznio evroskeptik – britanski poslanik u evropskom parlamentu Nigel Farage: „Belgija nam je u posljednjih šest mjeseci, koliko je bila na čelu EU, savjetovala da produbimo integraciju. Kakva farsa! Ona od juna nema vladu. Belgija je mikrokosmos cjelokupne EU. Belgija je pred raspadom, što će slijediti i ostali“.
Belgija je na granici germanske i romanske Evrope i jezički podijeljena sa holandskim govornim područjem u Flandriji na sjeveru, francuskim u Valoniji na jugu, te malim njemačkim govornim područjem na istoku. Ipak, smatraju analitičari i diplomate, o raspadu Belgije je preuranjeno govoriti. Prema rezultatima ispitivanja javnog mnjenja, još nema većine u Flandriji za tako nešto, ali su sve jači zahtjevi za više autonomije, što predviđaju i kompromisni prijedlozi za početak razgovora o formiranju nove vlade.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
