Foto: FoNet/Marko ČonjagićIako po svom izgledu Ćacilend podseća na kamp opasan ogradama koga obezbeđuje policija, u kome se nalaze, u najmanju ruku, lica sa sumnjivim biografijama, a neki i sa debelim krivičnim dosijeima, on je formalno gledano javni skup, koji reguliše Zakon o javnim okupljanjima. Prema rečima policajaca koji obezbeđuju ovaj kamp, ovaj javni skup je legalan, odnosno ima dozvolu MUP-a, ali se postavlja pitanje – da li kao takav zaista može biti zakonit?
Trenutna situacija u Ćacilendu je takva da su ljudi koji tamo obitavaju nasrnuli na narodne poslanike opozicije koji su pokušali da uklone šator koji se nalazi praktično na ulazu u Dom Narodne skupštine. Policija, koja je tamo danonoćno, skoro pa nemo posmatra incidente koji postaju svakodnevni.
Ovaj prostor je postao nebezbedan za profesionalne novinare koji fizički napadaju ili im se uništava oprema za rad.
Čak ni obični građani više ne mogu da prođu pored Skupštine jer je čitav prostor opasan ogradama, na čijim ulazima stoje maskirani muškarci koji određuju ko može da uđe unutar ograđenog prostora.
Poslednji u nizu skandala vezanih za Ćacilend je da javnoj tužiteljki policija nije mogla da obezbedi vršenje uviđaja pod izgovorom da nije bezbedno, da bi joj na kraju sami policajci rekli da čak ni oni ne smeju da ulaze u prostor Pionirskog parka.
Od sinoć je kod Trga Nikole Pašića postavljen kontejner koji liči na prijavnicu.
Naša redakcija je poslala pitanje MUP-u da li je kontejner montiran za potrebe policajaca ili su ga donela treća lica, ali nam do objavljivanja ovog teksta nije odgovoreno.
Prema rečima naših sagovornika, Ćacilend ne može biti legalan, jer su od njegovog osnivanja više puta prekršeni zakoni koji uređuju javna okupljanja.
Zakon o javnim okupljanjima kaže da javno okupljanje nije dozvoljeno u situacijama kada postoji ugrožavanje bezbednosti ljudi i imovine, javnog zdravlja, morala, prava drugih ili bezbednosti Republike Srbije, kada su ciljevi okupljanja usmereni na pozivanje i podsticanje na oružani sukob ili upotrebu nasilja, na kršenje ljudskih i manjinskih sloboda i prava drugih, odnosno na izazivanje ili podsticanje rasne, nacionalne, verske ili druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti, kao i kada nastupi opasnost od nasilja, uništavanja imovine ili drugih oblika narušavanja javnog reda u većem obimu.
Javnost je svedočila da su se u Ćacilendu, od njegovog postojanja, dešavale praktično sve nabrojane okolnosti koje zakon vidi kao razlog za zabranu ovakvog javnog skupa.

Janković: Krivična odgovornost na odgovornim licima u MUP-u
Bivši potpukovnik policije Vladimir Janković za Danas kaže da javni skup ne može biti neograničenog trajanja, što proizilazi iz relevantnih propisa, a to su Zakon o javnim okupljanjima, Rešenje o određivanju prostora za okupljanje građana u Beogradu i Odluka o naknadama za korišćenje javnih površina za teritoriju grada Beograda.
„Prostor Pionirskog parka nije naveden kao mesto na kome je moguće održati javni skup, a prostor ispred Narodne skupštine jeste, uz napomenu da se ispred Skupštine građani ne smeju okupljati neposredno pre i u vreme zasedanja Skupštine i uz obavezu organizatora javnog skupa da plati kauciju“, kaže on.
Janković navodi da javno okupljanje nije moguće prijaviti na teritoriji Pionirskog parka, jer ovaj prostor nije naveden u gradskoj odluci od 1997. godine kojom su taksativno navedeni prostori na kojima se javni skup može prijaviti i održati, što znači da bi odluka policije kojom bi takav skup odobrila bila apsolutno nezakonita.
„Sa druge strane, policija je propustila da obavesti javnost da li je izvršila bezbednosnu procenu javnog skupa koji je prethodno odobrila, čime je postupila protivno članu 8 Zakona o javnom okupljanju, jer je dozvolila skup koji već osam meseci dovodi do ozbiljnog ugrožavanja bezbednosti ljudi i imovine, javnog zdravlja, morala, prava drugih ili bezbednosti Republike Srbije, i protivno stavu 3 istog člana, budući da je na tom prostoru više puta dolazilo do nasilja, uništavanja imovine ili drugih oblika narušavanja javnog reda u većem obimu“, napominje Janković.
Što se tiče prostora ispred Narodne skupštine, on kaže da se ovde radi ne o podeljenoj, nego o solidarnoj odgovornosti funkcionera MUP-a i Grada Beograda, obuhvaćenoj jedinstvenim umišljajem, jer samo uklanjanje Ćacilenda nije u nadležnosti MUP-a, već komunalne ili ekološke inspekcije, koja je dužna da izađe na teren, sačini zapisnik i naloži uklanjanje objekata (šatora) koje je tu zatekla, a izvršenje ove mere sprovodi komunalna milicija.
„Prostor Ćacilenda je ograđen metalnim ogradama što upućuje na zaključak da se radi o protipravnom zauzeću, odnosno okupaciji javne površine, za šta se plaća odgovarajuća taksa ili naknada štete, zavisno od pitanja da li je zauzeće javne površine izvršeno u komercijalne ili u nekomercijalne svrhe i da li je izvršeno po odobrenju gradskih službi. Činjenica je da se na javnoj saobraćajnici ispred Narodne skupštine nalazi veći broj postavljenih šatora, ‘toitoi’ pokretnih klozeta i metalnih kontejnera-portirnica, čime je organizator javnog skupa postupio suprotno odredbi čl. 49. st. 1. Zakona o putevima, kojim je zabranjeno trajno zauzimanje javnog puta, a što istovremeno ukazuje na krivičnu i materijalnu odgovornost odgovornih lica MUP-a R. Srbije i Grada Beograda jer ovakva postupanja nisu procesuirali“, kaže Janković.

Kokanović: Na raspolaganju su nam ostali još opštenarodna odbrana i društvena samozaštita
Advokat Čedomir Kokanović smatra da je bespredmetno gledati u Zakon o javnom okupljanju da bi se utvrdila legalnost Ćacilenda kao javnog skupa.
„Taj zakon primenjuje se u odnosima legitimne države prema nedržavnim subjektima kao organizatorima skupa, i on propisuje pravila šta može, a šta ne. Međutim, mi ovde imamo situaciju da je sama država organizator skupa, a država sama nad sobom ne može sprovesti pravila ako ne postoje podela vlasti, nezavisno sudstvo i profesionalna policija, a sve to danas jasno nemamo. Imamo samo jednog čoveka i njegov kartel kome je sve u državi potčinjeno“, kaže Kokanović.
On dodaje da na primeru Ćacilenda vidimo da organizator skupa nije čak ni država, nego paradržavna ili čak kriminalna struktura, koja faktički ima snagu ne samo da nekažnjeno spreči prolaz pešacima kroz Ćacilend, već i da sprečava policiju i tužilaštvo da u Ćacilendu vrše svoje državne nadležnosti, čak sprečava poslanike da idu u Narodnu skupštinu.
„Radi se, dakle, o okupaciji dela teritorije Republike Srbije i to je onda posao za Vojsku Srbije, ali mi vidimo da je čak i vojska potčinjena kartelu, a kriminalna struktura koja Ćacilendom upravlja je čak i samoj vojsci zabranila da letos na tom mestu održi tradicionalnu promociju diplomaca Vojne akademije. Jasno je da je sve u državi Srbiji kapituliralo pred Ćacilendom, te ne treba gledati u Zakon o javnom okupljanju, nego u već zaboravljene doktrine opštenarodne odbrane i društvene samozaštite ili slične planove i dokumente koji propisuju šta se radi kada je teritorija države okupirana, a država pred okupatorom kapitulira“, zaključuje Kokanović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


