Pre nešto više od mesec dana ugledni bankar iz Požarevca ugledao je u svom dvorištu nekoliko sumnjivih osoba sa kapuljačama na glavama. Odmah je pozvao policiju i projavio im šta vidi. Dok su u SUP – u Požarevca proveravali šta se događa specijalci su već upali u stan i uhapsili ga.

Pre nešto više od mesec dana ugledni bankar iz Požarevca ugledao je u svom dvorištu nekoliko sumnjivih osoba sa kapuljačama na glavama. Odmah je pozvao policiju i projavio im šta vidi. Dok su u SUP – u Požarevca proveravali šta se događa specijalci su već upali u stan i uhapsili ga. Naravno, sve je to verno zabeležila i kamera, a snimak se potom vrteo na svim TV stanicama. Još je spektakularnije bilo hapšenje predsednika FK Vojvodine Ratka Butorovića. Cela ulica blokirana više sati, desetine policajaca što u uniformama što u civilu posle višestrane blokade upada u stan baca na pod Butorovića stavlja lisice na ruke, iz stana se iznose papiri i odnose u policiju, Butoroviću se određuje pritvor od 48 sati, a posle saslušanja kod istražnog sudije on se produžava na 30 dana. Hapšenja ostalih osumnjičenih u ovom slučaju, sudija Mihajla Jeknića i Borislava Kašanskog, upravnika fudbalskog centra Vujadin Boškov Milana Čabrića i bivšeg sudije Gorana Kovačića nisu bila tako spektakularna, ali ceo slučaj je tema broj jedan ne samo u sportskim krugovima. To što su se ova hapšenje vremenski podudarila ( da li baš slučajno) dodatno je ovoj aferi podiglo rejting.
Da u fudbalu ima nameštanja rezultata nije bio potreban Insajder, to što je (bar do sada) viđeno uglavnom se i znalo i ne samo u „dobro obaveštenim krugovima“. Zapravo radi se o lepo upakovanim pričama profesionalno urađenih, mnogo sagovornika zvučnih efekata, ali sa malo (blago rečeno) konkretnih dokaza. A upravo nedostatak konkretnih dokaza je osnovni razlog što su i svi prethodni pokušaji da se dokažu kriminalne radnje, nameštanje rezultata pre svega, ostali su bezuspešni.
Pre nešto više od dva decenije ( sezona 1985/86) završena je skandaloznim rezultatima, nije bilo utakmice koja nije bila režirana. Tadašnji predsednik Fudbalskog saveza Jugoslavije Slavko Šajber sa svojim saradnicima pokušao je da to i dokaže ali nije uspeo. Mahom i zbog toga što ni sam nije poštovao zakon, odnosno pravilnik fudbalskog saveza Jugoslavije. Naime, da bi dobio potrebnu većinu neke utakmice je proglasio nameštenim a neke je „amnestirao“ pravdajući to da na tim utakmicama ( Dinamo iz Vinkovaca i splitskog Hajduka recimo, nije namešten pobednik već „samo“ broj golova ( Davor Čop je postao najbolji strelac lige). Te činjenice i, odnosno pre svega nedostatak dokaza, su obesmislili taj pokušaj i Partizan je na sudu dobio ovaj spor, odnosno naknadno su mu priznate dve “ šajberove“ titule.
Nameštanja je bilo i pre i posle ali, kao ni tada, nije bilo „dobre volje“ da se stvari isteraju na čistac. Poslednji pokušaj je bio tokom akcije „Sablja“ ali osim privođenja Svetlane Ražnatović, predsednice Obilića, i spominjana fudbalera Partizana Danka Lazovića i Dragoljuba Jeremića da su bili na platnom spisku članova „zemunskog klana“ ništa drugo nije ni spomenuto, kamoli urađeno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari