Zoran Pašalić: Foto FoNet Ana PaunkovićIako je na sajtu Zaštitnika građana poslednjih godinu dana objavljeno svega dve preporuke koje se tiču MUP-a, ni jedna od njih ne odnosi se na brojne pritužbe građana na policijsku brutalnost, kojih je, prema rečima ministra policije Ivice Dačića, bilo između 70 i 80.
Umesto toga, ombudsman Zoran Pašalić u javnosti umanjuje značaj snimaka iz garaže Vlade Srbije, na kojima bi trebalo da se vidi postupanje policije prema studentima, tvrdeći: „Nažalost, moram da vam kažem da dosta toga nije tačno“, navodeći da će se o svemu izjasniti tek po okončanju nadzora.
Na pitanje da li se na snimcima vidi da policajci tuku građane, odgovorio je: „Rekao sam vam da ću vam dati sve. Reći ću vam kada slučaj bude gotov. Nemojte se ljutiti“.
Umesto toga, više se bavio navodnom zloupotrebom dece u političke svrhe na Radio-televiziji Srbije, jer je u dečjoj emisiji maloletnik, kako je ombudsman saopštio, iskorišćen za slanje političkih poruka.
Iz poslednjih nekoliko saopštenja na sajtu Zaštitnika građana, može se zaključiti da se Pašalić u poslednjih mesec dana uglavnom bavio zloupotrebom maloletnika u političke svrhe.
„Zaštitnik građana predviđen je da bude savest države – najviša brana bezakonju i samovolji, te najaktivniji korektiv rada državnih organa kada je u pitanju poštovanje Ustavom zagarantovanih prava građana. To je suština njegove ustavne funkcije“, kaže za Danas nekadašnji Zaštitnik građana Saša Janković.
On dodaje da kada Zaštitnik građana objavi izveštaj ili izađe pred medije, ceo državni aparat bi, kako kaže, morao na prstima da prati šta će biti saopšteno.
„Ako to nije slučaj – a uprkos najboljoj nameri, ne vidim da jeste – onda ta funkcija postaje još jedna birokratska sinekura, finansirana novcem poreskih obveznika. I to u vremenu kada je glas objektivnog autoriteta, razuma, pravde i zaštite osnovnog ljudskog dostojanstva potrebniji nego ikada“, ocenjuje Janković.
Naglašava i da je povodom tvrdnji Nikoline Sinđelić o policijskoj torturi koju je, prema njenim navodima, preživela, kao i brojnih sličnih slučajeva, aktuelni Zaštitnik građana Zoran Pašalić morao bi da brzo, efikasno i temeljno utvrdi sve relevantne činjenice, koristeći svoja široka ovlašćenja.
„Ako bi utvrdio čak i osnov sumnje da su počinjena krivična dela u vršenju službe, bio je dužan i sam da podnese krivičnu prijavu. Podsetiću da sam to ja lično učinio 2014. godine, podnevši prijave protiv dvojice pripadnika vojnopolicijske jedinice ‘Kobre’, koji su ušli u fizički sukob sa pripadnicima Žandarmerije tokom Parade ponosa dok su bili u pratnji braće Aleksandra Vučića i Siniše Malog“, ističe Janković.
Kako kaže naš sagorovnik, čak i ako ombudsman Pašalić smatra da krivičnopravni deo treba da ostavi tužilaštvu i sudu, bio je dužan da u razumnom roku završi kontrolu i jasno kaže da li je u slučaju u garaži Vlade i drugim slučajevima bilo torture ili nehumanog postupanja.
„Jer upravo su ta kršenja ljudskih prava u njegovoj direktnoj i neposrednoj nadležnosti“, naglašava Janković.
On objašnjava da Zaštitnik građana ima pravo da vodi postupak kontrole rada organa vlasti paralelno sa krivičnim postupkom, pa čak i da ga okonča pre sudske odluke.
„To zato što se on, bar ne primarno, ne bavi utvrđivanjem krivične odgovornosti, već mora samo da vodi računa da njegova istraga ne ometa krivični postupak. Dakle, ništa ne sprečava Zaštitnika da zaključi da li je u konkretnom slučaju došlo do kršenja prava zadržanih građana, bez prejudiciranja krivičnopravne ocene tih radnji. Ukoliko Zaštitnik to ne uradi, ili to čini sa velikim zakašnjenjem i bez autoriteta, ruši se sama svrha postojanja te institucije. A sa njom i poverenje građana da pravda i odgovornost u ovoj zemlji uopšte postoje“, kaže Janković.
Advokat Rodoljub Šabić ocenjuje da dok s jedne strane postoje desetine prijava građana, ali i brojni slučajevi zabeleženi u medijima i na društvenim mrežama koji ukazuju na prekoračenja ovlašćenja, prekomernu silu pa čak i torture, s druge strane stoji činjenica da Zaštitnik građana nije dao nijednu adekvatnu reakciju.
„Taj odnos govori sam za sebe i upućuje na jedan jedini mogući zaključak – postupanje Zaštitnika građana može se oceniti samo kao potpuno nezadovoljavajuće“, kaže Šabić.
Šabić smatra da izjavom da je video snimak iz garaže Vlade Srbije, Pašalić želi da potkrepi tvrdnju da nešto radi povodom tog slučaja.
„Ali odbijanjem da bude konkretan izaziva mnoštvo dilema koje mogu dodatno da kompromituju instituciju. I svakako otvara više pitanja koja zahtevaju odgovore. O kakvom je snimku reč, kompletnom ili delimičnom? Audiovizuelnom ili samo vizuelnom? Kako i kada je došao u posed snimka budući da je postupajući javni tužilac nedavno izjavio da je tražio snimak ali još ga nije dobio?“, navodi Šabić.
Prema njegovim rečima, netransparentnost je jedna od ključnih karakteristika aktuelnog režima, što se ogleda u radu većine državnih organa i dovodi do brojnih negativnih posledica, među kojima je i gubitak poverenja građana.
„Ali ništa manje štetna po poverenje je lažna transparentnost, pokušaji stvaranja privida da se javnosti i građanima daju nekakve informacije tako što se informacije daju tendenciozno selektivno, redukuju se ili tumače nejasno i relativizuju“, navodi Šabić.
Po mišljenju advokata Rodoljuba Šabića, Pašalić svojim dosadašnjim postupanjem više štiti institucije vlasti nego prava građana, stavljajući se u funkciju dnevnopolitičkih interesa, što ilustruje njegovom reakcijom na navodnu zloupotrebu deteta u TV emisiji „Važne stvari“.
„Javno je saopštio da je ‘zgrožen pred tim koliko su stvari otišle dalek’“ i poziva ‘sve nadležne institucije i organe da hitno reaguju na kršenje prava maloletnih lica, jer normativi postoje, kao i jasno definisane sankcije za ovakve prekršaje'“, kaže Šabić.
Prema Šabićevom mišljenju, tvrdnje o zloupotrebi deteta u emisiji zasnovane su na neutemeljenim insinuacijama i bez ikakvih dokaza, jer postavljeno pitanje dečaku, prilagođeno uzrastu i logici razgovora, ni na koji način ne može biti smatrano zloupotrebom u političke svrhe.
„Kao što to nije ni dečakov odgovor na koji je on nesporno imao pravo. Inače, to dečakovo pravo, po Konvenciji o pravima deteta, on je dužan da štiti a umesto toga insinuira da je neko, neznano ko, ni kada i kako, zloupotrebio dečaka, te bistrog i otresitog dečka predstavlja kao beslovesni predmet jeftine manipulacije. Iako bi morao da zna, svi to znamo, da bi isti odgovor na isto pitanje, bez ičije sugestije, dalo mnoštvo druge dece“, smatra Šabić.
Kako dodaje, pravovremena i adekvatna reakcija Zaštitnika građana u ovakvim slučajevima mora biti što brža, a ne proizvod kompromisa koji se opravdavaju navodnom zaštitom „viših interesa“.
„Ti interesi su po pravilu samo obični, dnevnopolitički interesi aktuelnog režima. Posao institucija poput Zaštitnika i Poverenika je da beskompromisno štite ustavom i zakonima zajamčene interese odnosno prava građana. Za zaštitu „viših interesa“ nadležni su drugi“, zaključuje Šabić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


