Na 500 metara od izvora iz pećine Durulja, pod Javorom, u noći između 12. i 13. jula, reka Vrševina, desna pritoka Zlatarskog jezera, pobegla je pod zemlju. U jednoj meandri, u polju koje je prethodnih dana plavila, kod Redovničke vodenice i zaseoka Marinovići u selu Bukovik, reka je potkopala levu obalu i nestala u ponoru, ispod tepiha trave, šljunka i ilovače.

 Dva dana je korito bilo suvo, a onda je reka tekla između sela Bukovik i Božetići, da bi onda prekinula tok i ukapila se. Nizvodno, samo po koja barica i ćuprije na suvom koritu. I nigde da se pojavi…

– Obistinilo se ono od čega su meštani strepeli: posle dva dana oticanja pod zemlju, nadošle vode sa Javora i iz Kalipolja ponor nije mogao da primi, pa je reka pet dana tekla. Kad je žega stigla, smanjio se dotok i sela su ostala bez reke, kaže Nedeljko Marinović iz Bukovika, koji je sagradio kuću bliže reke, ispod bezvodnog zaseoka. I staro i mlado, sve što je moglo da ostavi kuću i stoku, dolazilo je danima da vidi „čudo neviđeno“. Voda uz kovitlac i penu nestaje u bezdanu koji se sa jednog proširio na tri metra, reka na uvoru produbila deo korita, osipaju se obale… Nizvodno su nalaženi primerci uginule pastrmke od 25 centimetara. Reka, koja je većim tokom u specijalnom rezervatu prirode „Uvac“, na žegi je doživela ekološku katastrofu.

U poznatom stočarskom kraju smrknuta lica domaćina. Na ljutom kršu belokamenice gorštacima je Vrševina bila – život. Pojila je stoku, ptice i zverinje, krepila umorne kosače i usahle vrtove. Na žegi su u bezvodne zaseoke Bukovika, Božetića i Debelje odvožene stotine traktorskih cisterni vode. U strahu od žeđi i rasprodaje stoke meštani vape da opštinske vlasti pomognu zaseocima uz sedam kilometara suvog korita do Zlatarskog jezera.

– Nadali smo se da će stići ekipa hidrologa i geologa, na poziv opštinskih vlasti ili preduzeća koje gazduje specijalnim rezervatom prirode „Uvac“. Ljudi su uplašeni da je reka punila podzemne rupčage i jezera, pa ćemo jednog dana svi, sa ovim brdima, otići u bezdane i sodome. Trebalo je otkriti gde reka izvire, možda se opet prolomi. Predstavnici vlasti su dolazili više iz radoznalosti, vlast se za narodom iskida k’o konopac u torbi, negoduje Časlav Krstić iz Božetića.

Predstavnici Direkcije bili su drugog dana od otvaranja ponora na licu mesta i istakli da je jedino rešenje da se u polju, stotinak metara iznad ponora, na desnoj obali reke, na mestu starog vodeničkog jaza ili nešto niže, prokopa novo korito.

– Taj baj-pas bi reku vratimo selima. Sa Časlavom Krstićem smo se dogovorili da organizuje meštane, da sa vlasnicima imanja dogovore i reše imovinske odnose kako ne bi neko sutra ometao radove, sporio ulazak mašina ili tužio i tražio naknadu. Trebalo je da dođu u opštinu ili da naši službenici odu tamo i vlasnici potpišu izjave, ali se ne javlja niko iz Božetića i Bukovika. Nije sporno da platimo mašinu, rekao je nedavno Goran Matović, direktor Direkcije.

U Direkciji ističu da je u rešavanje ovog problema trebalo da se uključi i Rezervat „Uvac“. Direktor „Uvca“ Slobodan Ljubojević kaže da oni samo gazduju, a da je vlasnik vodotoka javno preduzeće „Srbija – vode“, koje bi trebalo i da snosi troškove vraćanja reke selima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari