Podići spomenik žrtvama crnogorskog srbovanja

Inicijativa Bošnjaka i Albanaca iz Njujorka uputila je otvoreno pismo crnogorskom parlamentu, Vladi, nevladinim organizacijama i medijima povodom, kako se u pismu navodi, njihovog osporavanja od snaga koje su i na referendumu bile protiv obnavljanja crnogorske državnosti. U pismu se navodi nekoliko razloga za ovo pismo, od kojih je svaki sažeto obrazložen. Prvi razlog odnosi se na prošlogodišnje obnavljanje crnogorske skoro vijek osporavane državnosti. Državnost je obnovljena zahvaljujući svim građanima Crne Gore, bez obzira na političku, vjersku ili nacionalnu i svjetonazornu pripadnost, koji Crnu Goru osjećaju kao svoju jedinu i bezrezervnu državu, navodi se u pismu.
„Osjećajno i emotivno pripadajući ideji samostalne države Crne Gore bili su njeni autohtoni građani, i to Crnogorci, Bošnjaci, Albanci i drugi. Suprotno ovome je ponašanje jednog dijela Srba koji Crnu Goru, iako u njoj žive, nikako ne doživljavaju kao svoju samostalnu državu već bi je htjeli vidjeti pod okriljem države Srbije. Crnogorski Srbi ta svoja htjenja brane sa hiljadu i jednim razlogom, i to sve dotle da osporavaju i autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve i crnogorski jezik i autohtonost crnogorske kulture i duhovnog nasljeđa, velikim dijelom i crnogorsku istoriju kao nešto što se dešavalo nezavisno od Srbije i njenih tendencija prema Crnoj Gori. I sve to sada zvanično propagiraju i nameću kroz zvanične državne organe i institucije, političke, zakonodavne, upravne, kulturne, vjerske i druge provinijencije. Dakle, pokušavaju stalno da podriju i crnogorsko društvo i crnogorsku državu, i to vrlo transparentno, a bez ikakvih stvarnih istorijskih činjenica i uporišta, objašnjava se u pismu.
Suprotno ovome, navodi se dalje u pismu, Crnogorci po osjećaju i djelovanju, računajući među njima Bošnjake i Albance, prilježno pokušavaju da ponovo vraćenu na svjetsku scenu crnogorsku državu reafirmišu i stave na put koji ide ka evropskim i sjevernoatlantskim integracijama.
„Stoga smo dužni da ukažemo da se, u ovim postreferendumskim procesima, čini velika nepravda prema dva naroda koji žive u Crnoj Gori, prema Bošnjacima i Albancima“, stoji u pismu, uz pitanje „Šta nam valja činiti, odnosno šta Bošnjaci i Albanci treba prvo da dobiju kao kontra uslugu njihove lojalnosti, od crnogorske države i društva?“
Odgovor „vrlo je jednostavan i ostvarljiv“ i glasi: „Pošto su ova dva naroda u Crnoj Gori godinama, više od jednog vijeka, osporavani sa stanovišta njihove duhovne, kulturne, istorijske i vjerske osnove, i to upravo od onih snaga koje su i sada, a i na referendumu bile protiv obnavljanja crnogorske državnosti, ovim narodima definitivno država Crna Gora i crnogorsko društvo duguje satisfakciju koja bi se na prvom mjestu sastojala u priznavanju istorijskih procesa, uspona, padova, stradanja… kroz koja su ovi narodi prolazili živeći u Crnoj Gori i upravo ovo su elementi za treći razlog zašto pišemo ovo pismo: Istina je da se godinama osporava i zaboravlja u udžbenicima istorije svih obrazovnih institucija i nivoa u Crnoj Gori objasniti zašto su se Bošnjaci i Albanci u prošlom vijeku više puta našli pod ekstremizmom crnogorskog srbovanja i zašto ta crnogorska srbovanja, koja su rezultirala zločinima nad crnogorskim Bošnjacima i Albancima, još nikada nijesu dostojno memorijalno obilježena. Zato i mislimo da memorijalni spomenici žrtvama budu podignuti, pa makar to zlonamjernici pokušavali tumačiti kao cijenu koju Bošnjaci i Albanci fakturišu Crnoj Gori za lojalnost i podršku njenom osamostaljenju i obnavljanju njene državnosti. Kako god ko to tumačio, ali zločini na Previji i Racinu kod Plava iz marta 1913. od zvanične vojske kralja Nikole, a pod komandom Avrama Cemovića i onaj pokolj iz 1924. u Šahovićima kod Bijelog Polja, kada je za tri noći ubijeno više od 2.000 Bošnjaka od velikosrpskih bezumnika u Kraljevini SHS, zaslužuju da budu dostojno obilježeni memorijalnim spomen-kompleksima. Mogli bi biti u vidu arhitektonsko-kiparskih rješenja, a možda i proglašenjem gusinjsko-plavske doline s okolinom zaštićenom zonom i spomen-parkom, nešto slično kao što je to urađeno u bivšoj Jugoslaviji u kompleksu Sutjeska i Tjentište ili na Kadinjači kod Kragujevca, a pokolj u Šahovićima, nekada velikom selu naseljenom muslimanskim bošnjačkim življem, obilježiti pored spomenika i vraćanjem selu prvobitnog imena“, predlaže se u pismu.
Na kraju se institucijama i organizacijama, kojima je pismo upućeno, predlaže da „zvanično stanu iza inicijative o izgradnji navedenih spomen-
-obiljezja žrtvama zločina u plavsko-
-gusinjskoj dolini 1913, na Racinu i Previji (poklano više od 900 ljudi islamske vjeroispovijesti) kao i 1924. u Šahovićima kod Bijelog Polja (poklano više od 2.000 žena, djece, staraca i muškaraca, muslimana, Bošnjaka)“.
Tim činom bi, kako se navodi, „bila prekinuta neopravdana sramna šutnja o mračnim zbivanjima u kojima su nestajali ljudi i to samo zato što su moleći se istom bogu kao i njihove komšije čitali i vjerovali u drugu knjigu i za posljednjeg vjerovjesnika priznavali Muhameda a.s. Takođe, ovim činom bi zvanična crnogorska država i njene vlasti sprale sramotu šutnje s lica o događajima koje sav savremeni svijet osuđuje, a samo tako oprana lica, časna i čestita kakva i jeste, Crna Gora može u Evropu. Takođe želimo da napomenemo da mišljenja iznesena u ovom pismu dijele mnoga udruženja crnogorskih građana u dijaspori.
Dakle, državo Crna Goro, ti si na potezu, stani iza ove inicijative a najveći dio materijalnog troška za realizaciju ove inicijative će, vjerujemo, snijeti građani Crne Gore koji žive u svijetu a u Crnu Goru gledaju kao u sunce koje im daje nadu i održava ih u duhovnoj čistoći“.