Foto: EPA-EFE / GEORGI LICOVSKITema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je odnos Srpske pravoslavne crkve prema studentskim protestima. Sagovornici su bili Draško Đenović, verski analitičar iz Beograda, i Vladimir Veljković, istoričar iz Niša koji se bavi pitanjima religije.
Bilo je reči o tome zašto je patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije nakon šest meseci od početka studentskih protesta nazvao te proteste obojenom revolucijom i zašto je to učinio baš u Moskvi u razgovoru sa ruskim predsednikom Putinom, da li je to stav cele crkve ili samo njenog najužeg vrha imajući u vidu da su pojedini sveštenici pozdravili studentske proteste i može li odnos prema tim protestima izazvati dublje podele u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Razgovaralo se i o tome da li je patrijarh svojom izjavom uvredio studente vernike s obzirom da se na protestima često mogu videti slike svetaca, koliko patrijarhova izjava pomaže Vučiću, može li njegov stav navesti deo vernika da se negativno odrede prema akcijama studenata, kao i tome da li će, s obzirom na veliku podršku koju studenti imaju u javnosti, patrijarhova izjava narušiti ne samo njegov ugled, nego i ugled Srpske pravoslavne crkve koja je do sada važila za instituciju od najvećeg poverenja.
Omer Karabeg: Izjavom patrijarha Porfirija prilikom njegove nedavne posete Moskvi da su studentski protesti u Srbiji takozvana obojena revolucija Srpska pravoslavna crkva je stavila do znanja da ima negativan odnos prema studentskom pokretu. Taj stav je izrečen gotovo šest meseci nakon početka protesta. Zašto je vrh Srpske pravoslavne crkve toliko oklevao da se izjasni?
Draško Đenović: Ono što je izjavljeno u Moskvi u stvari je stav patrijarha, ali to nije i stav Srpske pravoslavne crkve. Postoji i episkopi koji su uz studente. Mislim da crkva nije jedinstvena u odricanju od studenata. Izjavom u Moskvi patrijarh i vrh crkve su se odredili prema protestu. To nije prvi put. Imali smo i onu čuvenu izjavu gde je rečeno da studenti žive u nekom svom paralelnom univerzumu, pa su kasnije zbog negativnih reakcija pokušali da se operu tako da su rekli da je to stav činovnika koji radi u Patrijaršiji što naravno nije tačno jer ništa na sajtu Patrijaršije ne može da se objavi tek tako – da ne prođe proveru.
Mislim da patrijarh nije bio svestan da će ono što je govorio u Moskvi da izađe u javnost i sada će crkva morati da dosta radi na tome da poboljša svoj rejting s obzirom da je patrijarh svojom izjavom poljuljao ugled crkve jer znamo da je dobar deo naroda uz studente. Crkva ne sme da bude ni uz opoziciji, ni uz vlast, ona mora da bude neutralna tako da mislim da mu ovo nije trebalo.
Omer Karabeg: Gospodine Veljkoviću, da li i vi mislite da stav patrijarha Porfirija prema studentskim protestima je pre svega njegov stav, a ne i stav Srpske pravoslavne crkve?
Vladimir Veljković: Zavisi kako gledamo na crkvu. Ako posmatramo crkveni vrh, patrijarha i Sinod, onda crkva nije uz studente. Patrijarh od početka protesta nije podržavao studente. Davao je uopštene izjave u smislu da smo svi braća. Međutim, kada je reč o padu nadstrešnice u Novom Sadu, postoje samo dve strane – ili podržavate režim koji ne želi nikakvu odgovornost zbog pada nadstrešnice ili ste uz studente koji traže odgovornost.
Za svih ovih šest meseci patrijarh nije povukao jasnu distinkciju. Sve se završilo njegovom izjavom da je to obojena revolucija koju je dao u Moskvi gde je otišao kao neka vrsta diplomatske prethodnice Aleksandra Vučića. S druge strane, imali smo pojedine episkope, oni su u manjini, koji su dali podršku studentima i ogradili se od toga da se studenti nazivaju „srpskim ustašama“ kao što ih je nazvao kruševački vladika David. Na protestima su se pojavljivali i lokalni sveštenici, a u nekim mestima su studente pozdravljali crkvenim zvonima.
Dodvoravanje Putinu
Omer Karabeg: Zašto je patrijarh odlučio da baš prilikom posete Moskvi na sastanku sa ruskim predsednikom Putinom označi studenske proteste kao obojenu revoluciju. Zašto to nije uradio u Srbiji?
Draško Đenović: Rekao sam da mislim da patrijarh nije računao da će to da izađe u javnost. Želeo je na taj način da pruži podršku predsedniku Vučiću kod predsednika Putina verujući da taj razgovor neće biti objavljen. Da je znao, mislim da bi koristio malo diplomatskiji rečnik. Ja ne znam šta se s njim desilo, ali kada je izabran za patrijarha od čoveka koji je slušao Azru, koji je išao na Egzit pretvorio se u ovo što je sada. Postavlja se pitanje zašto se toliko promenio otkako je došao na čelo srpske crkve.
Vladimir Veljković: Termin obojena revolucija stigao je iz ruske propagande i označava nešto negativno. Ruska propaganda je obojenim revolucijama nazivala proteste u Istočnoj Evropi, pre svega u Ukrajini, koje je podržavao Zapad i čiji je cilj bio da se smene tamošnji autoritarni režimi koje je Rusija podržavala kao što podržava i režim u Srbiji. Međutim, u Srbiji to nije slučaj. Za ono što se kod nas dešava ne možemo da kažemo da je bilo kakva obojena revolucija.
To je studentski protest koji nema jasnu podršku Zapada. Videli smo da su studenti morali da idu i u Strazbur i u Brisel da traže podršku evropskih zvaničnika, da ih na neki način probude povodom stanja u Srbiji.
Termin obojena revolucija je obična propagandna floskula koju koristi ruska propaganda, a i Aleksandar Vučić i samim tim priznaje da je u Srbiji na delu autoritarni režim. Patrijarh je upotrebio taj termin zato što ne podržava studente i zato što je hteo da se dodvori Putinu i pokaže bliskost sa ruskim zvaničnicima.
Vučićev saradnik
Omer Karabeg: Zašto se je patrijarh Porfirije osudom studenskih protesta tako direktno se stavio na stranu Vučića ne vodeći računa o velikoj podršci koju studenti imaju među građanima?
Draško Đenović: Kod nas je došlo do simfonije između države i crkve, a to zajedništvo nikada nije donelo ništa dobro. Patrijarh računa na finansijsku podršku države i država obilato pomaže Srpsku pravoslavnu crkvu. A sa druge strane, moje lično mišljenje je da službe bezbednosti ili neko drugi imaju fasciklu sa nekim stvarima koje su kompromitujuće za patrijarha i da ga jednostavno drže u šaci. Šta je to ne znam – to je samo moj laički utisak zbog promene u njegovom ponašanju otkako je postao patrijarh.
On je očigledno rešio da bude, ako tako mogu reći, sluga državi zaboravljajući da je u stvari crkva iznad države. Svaki predsednik, svaka vlada je prolazna, a crkva traje 2.000 godina. Evo vidimo da se vladavini Srpske napredne stranke, koja traje 12, 13 godina, bliži kraj. Crkva je mnogo dugovečnija od svake vlade i zato mi nije jasno zbog čega patrijarh ima potrebu da se dodvorava vlasti jer u stvari crkva treba državi, a ne država crkvi.
Vladimir Veljković: U pitanju je patrijarh koji nema samostalnost i autonomiju i viziju crkve koju želi da propoveda. Njegova poseta Rusiji nije bila čisto crkvena, to je bila političko-crkvena poseta. U njegovoj pratnji bili su i neki ministri. Patrijarh se ponaša kao saradnik Vučićevog režima, a ne kao autonomna i samostalna crkvena ličnost. Inače, simfonija podrazumeva da su crkva i država autonomne, da je crkva, kako se govorilo u Vizantiji, u simfoniji sa carstvom, odnosno sa zakonom, a ne bezakonjem. Crkva ne treba da bude u simfoniji sa uzurpatorima i vladarima koji vladaju tiranski. U tom slučaju bi trebalo da podigne svoj glas. A u našem, srpskom slučaju vidimo da crkva ni na koji način nije podigla glas protiv autoritarnog režima.
Patrijarh je svojim delovanjem sebe sveo na saradnika Aleksandra Vučića, a nastupom protiv studenata u Moskvi trajno je narušio svoj ugled. Na sajtu Patrijaršije objavljen je tekst u kome se kaže da studenti žive u paralelnom univerzumu, ali pre će biti da patrijarh živi u nekom svom paralelnom univerzumu i da uopšte ne razmišlja o tome da je ovaj režim prolazan i da je većina građana protiv režima.
Ceo tekst čitajte na sajtu Radio Slobodna Evropa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


