Tačno u podne po lokalnom vremenu cela Poljska se zaustavila na dva minuta ćutanja kako bi odala poštu žrtvama avionske nesreće u Smolensku, na zapadu Rusije, u kojoj je zemlja odjednom izgubila predsednika Leha Kačinjskog, prvu damu Mariju i elitu državne uprave i vojske u najvećoj političkoj katastrofi u posleratnoj istoriji zemlje.
Posmrtni ostaci predsednika i prve dame, čija je tela na mestu nesreće identifikovao Jaroslav Kačinjski, brat blizanac stradalog predsednika, u društvu ruskog premijera Vladimira Putina, stigla su u podne u Poljsku. Takođe, uz vojne počasti, po podne na aerodromu u Varšavi, dočekana su i tela poslednjeg poljskog predsednika u egzilu Rišarda Kačorovskog i potpredsednika Sejma Kšištofa Putre. Posmrtni ostaci ostalih žrtava prebačeni su u Moskvu na identifikaciju i analize DNK. Do sada su, prema saznanjima poljskih medija, identifikovane 24 žrtve. Poljaci će i u subotu za kada je najavljena sahrana predsednika Kačinjskog i prve dame takođe sa dva minuta ćutanja odati poštu stradalima u avionskoj tragediji. Premijer Donald Tusk juče je održao vanrednu sednicu vlade, nakon što je prethodnog dana obišao mesto tragedije.
Širom zemlje, ljudi su juče na jutarnjim verskim službama u crkvama odali poštu svom predsedniku, prvoj dami Mariji i drugim visokim državnim zvaničnicima. U zemlji su otkazani svi sportski i društveni skupovi tokom sedam dana nacionalne žalosti koju je vlada proglasila posle nesreće. U Rusiji je proglašena dvodnevna žalost, i u EU, čija je Poljska članica, danas je takođe dan žalosti.
Varšavljani su cvećem i svećama ispunili prostor ispred predsedničke palate, a preko interneta i SMS poruka, kao kada je pre pet godine preminuo njihov zemljak papa Jovan Pavle Drugi, sazvali su noćno bdenje na Trgu Pilsudskog i povezali lancem zapaljenih sveća Grob neznanog junaka i papski krst. Na prozorima kuća, na ulicama, čak i na automobilima, postavljene su poljske dvobojke uz crne zastave i trake, a na zgradama institucija u znak žalosti zastave su spuštene na pola koplja. Poljak Boguslav Staron koji je zapalio sveću u znak sećanja na stradalog predsednika sa nevericom je doživeo pogibiju „velikog patriote Kačinjskog“. „Učio nas je kako da poštujemo tradiciju, kako da se borimo za dostojanstvo“, kaže Staron (70).
Činovnik Pavel Skočlas (26) kaže da je došao na Grob neznanog junaka na Trgu Pilsudski kako bi odao poslednju počast stradalima jer je, kako je istakao, „patriota, katolik i građanin Poljske“. Kao i mnogi drugi okupljeni na ulicama poljskih gradova, i Skočlas kaže da nacija još nije svesna gubitaka te da će se posledice nesreće dugo osećati. Tomas Kilar (40), civilni službenik, kaže da je „Katin bio stranica istorije u 20. veku. Sada će Katin biti stranica istorije i u 21. veku. Aleksandra Jaros kaže da iako je Kačinjski bio polarizovana ličnost na političkoj sceni zemlje, ipak je „on bio naš predsednik“.
Obaveze šefa države preuzeo je predsednik poljskog Sejma, takozvani maršalek, Bronjislav Komorovski. Prema poljskom ustavu, datum izbora mora biti utvrđen u roku od dve sedmice a izbori moraju biti održani u roku od dva meseca od odluke o raspisivanju izbora.
Poljski predsednik Leh Kačinjski i njegova supruga Marija poginuli su u subotu ujutru, oko 11 časova po lokalnom odnosno osam po srednjoevropskom vremenu, sa još 96 članova poljske državne delegacije i posade kada se avion tipa „tupoljev-154“ zapalio i srušio pri sletanju na aerodrom u Smolensku u zapadnoj Rusiji. Zvanično je saopšteno da je u avionu bilo ukupno 96 osoba, od kojih niko nije preživeo. Poljska delegacija sa šefom države na čelu bila je na putu za Smolensk da bi u Katinskoj šumi obeležila 70. godišnjicu pogubljenja 22.000 poljskih vojnih zarobljenika. Njih su streljali pripadnici sovjetske tajne policije po naređenju Staljina u Katinskoj šumi.
Lideri stradali u avio nesrećama
U avio nesrećama od 1936. do danas stradalo je nekoliko svetskih lidera među kojima su i švedski premijer Arvid Lindman (1936), premijer Poljske u egzilu Vladislav Šikorski (1943), generalni sekretar UN Dag Hameršeld (1961), Džemal Bijedić, premijer SFRJ sa suprugom Razijom (1977) u avionskoj nesreći na letu za Sarajevo, Samora Mačel, predsednik Mozambika (1986), predsednici Ruande Juvenal Habjarimana i Burundija Kiprien Ntarjamira (1994) i Boris Trajkovski, predsednik Makedonije (2004) u avio nesreći na putu ka Mostaru.
Za pet godina 66 nesreća „tupoljeva-154“
Poljski predsednički avion bio je star najmanje 20 godina. Ruski nacionalni avioprevoznik „Aeroflot“ nedavno povukao iz svoje civilne flote sve „tupoljeve-154“ pošto je zabeleženo ukupno 66 nesreća u vezi s tim tipom letelice i čak šest u poslednjih pet godina. Putnički avion „TU-154“ proteklih decenija bio je vodeći putnički avion u nekadašnjem sovjetskom vazduhoplovstvu i vazduhoplovstvima istočnoevropskih zemalja. Prvi „tupoljevi „ ušli su u upotrebu još 1968. i iz fabrika je u naredne tri decenije izašlo nešto više od 1.000 letelica u devet osnovnih varijanti. U višedecenijskoj eksploataciji, imao je 66 udesa, od čega 36 sa ljudskim žrtvama.
Telegrami saučešća
Povodom tragične pogibije predsednika Poljske i članova državnog vrha, saučešće poljskom narodu uputili su predsednik Srbije Boris Tadić, premijer Mirko Cvetković, ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, predsednica Skupštine Slavica Đukić-Dejanović i prestolonaslednik Aleksandar II Karađorđević. Takođe, na adresu poljske vlade stigli su telegrami saučešća brojnih svetskih lidera.
Greška posade uzrok pada aviona
Ruski premijer Vladimir Putin, koji predvodi komisiju koja istražuje kako je došlo do nesreće, obećao je da će učiniti sve da se što pre utvrde uzroci tragedije. „Uzrok pada aviona greška je posade“, rekao je izvor iz ruskih bezbednosnih struktura. „Pretpostavlja se da je do havarije došlo zbog greške posade za vreme manevra sletanja“, dodao je izvor. Jedan ruski general je rekao da su iz kontrole leta više puta upozorili poljskog pilota da podigne avion na veću visinu ali da to nije urađeno. Pretpostavlja se da su piloti imali problema sa sletanjem zbog guste magle i da su zbog toga pokušali da ponovo dignu avion u vazduh, ali su zakačili krošnje drveća, posle čega se čuo udar i avion se našao u plamenu. Nešto kasnije objavljeno je da je pilot iz zasad nepoznatih razloga odlučio da sleti na vojni aerodrom u Smolensku iako im je kontrola leta zbog guste magle preporučila da lete u Minsk ili Moskvu. Pilot je čak četiri puta pokušavao da sleti, a u poslednjem pokušaju avion je zakačio drveće, srušio se i zapalio. Ruski ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu rekao je da su pronađene obe crne kutije iz aviona „tupoljev-154“. „Na mestu nesreće nađene su obe kutije, koje su registrovale i podatke i glasove. Analiza kutija, koja će pokazati šta je uzrok nesreće, već je počela“, rekao je Šojgu. Inače, kako je saopšteno, ruske vlasti maksimalno izlaze u susret Poljacima i snosiće troškove smeštaja i boravka porodica žrtava koje dolaze da identifikuju poginule.
Neki od poginulih kod Smolenska
Osim predsednika i prve dame u delegaciji poljskog vrha između ostalih bili su:
General Francišek Gagor (58), načelnik generalštaba poljske armije od februara 2006. Prethodno bio predstavnik Poljske u kancelariji NATO u Briselu;
General Andžej Blasik (47), šef vazdušnih snaga zemlje od 2007. Stekao profesionalno vojno obrazovanje u Alabami, 2005;
Vice admiral Andržej Karveta (51), šef mornarice od novembra 2009. Prethodno služio u Vrhovnoj združenoj komandi Atlantik, Saclant u Norfolku, Virdžinija;
General Tadeuš Buk (49) komandant kopnenih snaga od septembra prošle godine. Služio kao komandant poljskih trupa u Iraku 2007;
Slavomir Skrzipek (46), predsednik Nacionalne banke Poljske od 2007. Bio je dugogodišnji saradnik predsednika, u vreme dok je Kačinjski bio gradonačelnik Varšave.
Aleksander Ščiglo (46), šef kancelarije za nacionalnu bezbednost i ministar odbrane u vreme mandata premijera Jaroslava Kačinjskog;
Jirži Šmajdžinski (58) zamenik predsednika parlamenta, levičarski poslanik opozicione Demokratske leve Alijanse i kandidat te partije za predsednika zemlje na narednim izborima;
Rišard Kačorovski (90) od 1989-1990 poljski poslednji predsednik u egzilu z Londonu.
Januš Kurtika (49), istoričar a od 2005. na čelu nacionalnog instituta pamćenja, koji istražuje zločine iz komunističke ere;
Ana Valentinovic (80) aktivistkinja i uticajni član nekadašnjeg pokreta Solidarnost;
Pjotr Nurovski (64), šef poljskog Olimpijskog komiteta;
Kristina Bočenek (56), zamenica predsednika parlamenta i članica premijerove partije Građanska platforma.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


