Komentator ruskog lista Komersant Dmitrij Butrin opominje da oslanjati se samo na pamet u pokušaju razumevanja političkih događaja u Rusiji nije baš pametno, pa tako nije lako razumeti razloge za ostavku i dalje namere čoveka koji je od desne ruke oligarha Borisa Berezovskog, a zatim Mihaila Hodorkovskog s lakoćom postao moćni ideolog vlasti koja se sa ovom dvojicom surovo obračunala.
Tek, svi evropski mediji su na istaknutim mestima zabeležili da je potpredsednik ruske vlade i šef vladine administracije Vladislav Surkov podneo na te funkcije ostavku, koja mu je na samu prvu godišnjicu trećeg mandata ruskog predsednika Vladimira Putina i prihvaćena.
U pomoć su pozvani mnogi, pa i književnici pošto neki Surkova smatraju i talentovanim piscem, ali najbliže razumu je viđenje prvog zamenika predsednika ruske Dume i prvog zamenika predsednika CK KP RF Ivana Meljnjikova, koga citira list Vedomosti, a koji Surkova opisuje kao čoveka koji komunicira jezikom signala, dešifruje signale drugih i na njih signalima odgovara, pa: „Sklon sam verziji da se ta ostavka javlja pre svega kao rezultat Surkovljeve sopstvene analize stanja unutar vlade, sopstvene perspektive i osećanja u tom kontekstu. Politički procesi ne teku onako kako se njemu isprva učinilo i on se poslednjih dana u tom mišljenju i utvrdio.“
Portparol ruskog predsednika Dmitrij Peskov i portparolka ruske Vlade Natalija Timakova ne slažu se oko datuma podnošenja ostavke Vladislava Surkova, ali ta je ostavka svakako prihvaćena samo dan pošto je ruski predsednik Vladimir Putin nagrdio rusku vladu zbog kompromitovanja suštine zadataka koje je predsednik pred nju postavio kroz svojih 11 inauguracionih ukaza. Vlada je optužena da zloupotrebljava statistiku i zadatke ispunjava samo na papiru, kao i da donosi programe za koje u ruskom budžetu i nisu predviđena dovoljna sredstva, kao na primer program za razvoj Dalekog istoka, koji bi trebalo da košta gotovo tri triliona rubalja, a u budžetu je predviđena suma od ni celih 300 milijardi.
Uglavnom, ruski predsednik je ministrima dao rok od mesec dana da njemu i javnosti izlože svoje planove za ostvarenje postavljenih zadataka, a rok do kraja godine da predizborna obećanja predsednika i ostvare inače bi, kako sastanak za Vedomosti interpretira politikolog Jevgenij Minčenko, „mogle biti primenjene i odlučnije mere“. Surkova i mediji van Rusije opisuju kao glavnog arhitektu vladajuće ruske političke igre, pa list Komersant špekuliše i sa mogućnošću da je on ostavku podneo u nameri da se na vreme distancira od vlade i pokaže kako više neće da učestvuje u obmanjivanju Vladimira Putina, a preovlađuju verzije prema kojima je Surkov na odlučujućem sastanku stao na stranu vlade, čak dovodeći u pitanje samu ostvarivost nekih od zadataka koje je pred nju postavio predsednik.
Da bi ova verzija mogla da bude tačna, svedoči i činjenica da je samo nekoliko dana ranije Surkov u Londonskoj školi za ekonomiju žestoko kritikovao Ruski istražni komitet zbog optužbi za proneveru na račun rukovodstva naučno istraživačkog projekta Skolkovo, koji je inače Surkovljeva zamisao. Ipak, niko ne veruje da je oštra javna reakcija predstavnika Ruskog istražnog komiteta Vladimira Markina („koliko bi dugo na svojoj funkciji ostao član vlade njenog kraljevskog veličanstva kad bi tokom posete Moskvi javno osudio Skotland jard zbog ispunjavanja osnovnih obaveza“) dovela do ostavke Surkova. A dosta optimistički deluje viđenje zamenika šefa parlamentarne frakcije „Pravedne Rusije“ Mihaila Jemeljanova: „To da se jedna epoha zaključuje, očigledno je. U tom smislu se može posmatrati (ostavka Surkova) kao signal elitama da je potrebna obnova, pa i kadrovska“.
Ljubitelj maski i šarada
Oficijalna biografija Vladislava Surkova, tvrdi u jednom ranijem prikazu nemački list Frankfurter algemajne cajtung, više sakriva nego što otkriva, pa ni godina njegovog rođenja (1964. ili 1962.) nije sasvim pouzdana. Tek, Surkov, koji je sin Čečena Dudajeva i majke Ruskinje, uzeo je majčino devojačko prezime. Taj ga nemački list opisuje ovako: „Surkov o kome mnogi iz političke klase u Rusiji radije ne govore, kako bi izbegli probleme, očito voli maske i šarade – i zbog mladalačke ljubavi za teatar. On voli i da teši. Kad su se u Putinovoj Jedinstvenoj Rusiji nekima, zbog loših rezultata u predizbornim anketama, tresle gaće, jer je dvotrećinska parlamentarna većina bila u opasnosti, Surkov je umirivao: Iz njegove radne sobe u Kremlju lako će se pri glasanju upravljati drugim strankama“. Surkov je autor ideje o „suverenoj demokratiji“, dakle demokratiji sa ruskim likom. Njega svi bez razlike slikaju kao najinteligentnijeg manipulatora ruske političke scene, veštog kako u manipulisanju političkim strankama, tako i medijima, pa se doduše spominje, ali ne sasvim ozbiljno, i mogućnost da mu je Vladimir Putin namenio novu značajnu ulogu: da za njegove potrebe osnuje još jednu opozicionu političku stranku. Sam Surkov je u već pomenutom istupu u Londonskoj školi ekonomije rekao da bi opet mogao da se bavi biznisom, pošto je to već jednom uspešno činio.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


