Pokušajmo da što uspešnije zamislimo slikovitu predstavu koju nudi briljantni Kristofer Hičens.


„Zamislite da su me kao muškarca od nekih pedeset sedam godina uhvatili kako sisam penis dečaku koji je još beba. Tražim od vas da zamislite koliko biste bili užasnuti i zgađeni tim prizorom. Ah, ali ja za to već imam spremno objašnjenje! Ja sam mohel – osoba koja je zadužena za obrezivanje i uklanjanje kožice. Svoj autoritet crpim iz drevnog spisa koji zapoveda da u ruku uzmem penis bebe, zasečem oko kožice i čitavu stvar završim stavljajući penis u usta, usisam odsečenu kožicu i onda ispljunem taj amputirani deo zajedno sa krvlju i pljuvačkom (…) U Njujorku je 2005. otkriveno da je pedeset-sedmogodišnji mohel, vršeći taj ritual, nekoliko beba zarazio herpesom od koga su najmanje dve umrle. U normalnim okolnostima, to bi bilo dovoljno da ministarstvo zdravlja zabrani ovu praksu, a da je gradonačelnik najstrože osudi. Međutim, u prestonici modernog sveta, u prvoj deceniji 21. veka, to se nije dogodilo (…) U ovom trenutku je najvažnije, rekao je gradonačelnik Blumberg, da budemo sigurni da nećemo dovesti u pitanje slobodno upražnjavanje bilo koje religije“.

Šta sve može da se vidi u ovom grotesknom događaju? Odakle uopšte početi? Krenimo od same ideje obrezivanja – doslovnog amputiranja jednog dela tela (polnog organa) bebe kojoj nije ni jasno šta joj se dešava, bebe koja će patiti zbog ovog gnusnog religijskog čina tokom celog svog života. Pogledajmo šta medicina kaže o tome, u citatu doktora medicine koji se bave ovim problem, Vorena i Bigeloua.

„Sve donedavno, struktura i funkcija prepucija nisu bile poznate. Sada su njegove značajne funkcije kao važnog izvora erogenih osećanja na penisu prepoznate. Ne samo da je obrezani čovek lišen ovih osećanja nego je i njegov glavić otvrdnuo i postao neosetljiv. Čitaoci se mogu zapitati zašto sve ovo nije bilo poznato ranije. Muškarci se, uglavnom, obrezuju u detinjstvu i tako prolaze kroz sve svoje seksualno aktivne godine s obrezanim penisom i zbog toga nemaju pojma o tome šta su normalna osećanja. Dalje, muškarci uglavnom ne razgovaraju o svojim erotskim iskustvima jedan s drugim uz pretpostavku da svi imaju jednake doživljaje. U Severnoj Americi mnogi obrezani muškarci postaju sada svesni svoje osakaćenosti i štete koja im je naneta. Neki od njih traže metode kako da zamene izgubljeni prepucij. To se može postići hirurškim putem i nekoliko operacija opisano je u literaturi. Restauracija prepucija može se postići i nehirurškom tehnikom proširenja tkiva (…) Muškarci koji su restaurirali svoj prepucij opisuju izvanredna poboljšanja erogene osetljivosti glavića i zadovoljavajuću restauraciju interakcije između prepucija i glavića, zajedno s otkrićem da opuštena koža klizi duž penisa za šta oni ranije nisu znali. Čak i kad jedinstvena struktura unutrašnjeg sloja prepucija ne može biti restaurirana, takvi muškarci govore da su zadovoljni rezultatom restauracije prepucija. Uzimajući u obzir ova saznanja vreme je da medicina preispita uslove za obrezivanje. Nema izgovora za amputaciju normalnih prepucija čiji je jedini nedostatak to što se sporo razdvajaju. Kod prave fimoze treba razmotriti moguću primenu konzervativne hirurgije, kao što je prepucioplastika. Lekari treba dobro da razmisle pre nego što zahtevaju da se žrtvuje najosetljiviji deo penisa, naročito kad je, kao što je to čest slučaj, pacijent dete koje još uvek ne zna o čemu se radi“.

Strašna je činjenica da je na svetu više desetina miliona muškaraca koji su na ovaj način bili ad literam osakaćeni. Ono što je još strašnije jeste da oni – u većini slučajeva – toga nisu ni svesni. Ovde se još jednom vidi da je religija evoluciona greška, budući da sputava jedno od najvažnijih elemenata biološkog života – kopulaciju. No, paragraf Kristofera Hičensa o obrezivanju govori nam o još jednoj grotesknoj instanci koju uvek treba naglasiti – tolerisanje religije čak i kada ista sakati decu, kao i besmislena količina poštovanja koju ona dobija per se.

Pogledajmo šta je važnije gradonačelniku Njujorka – život jednog novorođenčeta ili religija?

Autor je istraživač na Univerzitetu u Bolonji, bavi se centralno-istočnom Evropom i Balkanom

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari