Otprilike u isto vreme, Waits je otkrio i knjige Jacka Kerouaca, Gregoryja Corsa, Charlesa Bukowskog, Allena Ginsberga, Williama Burroughsa i ostalih pisaca bit generacije.

Jay S. Jacobs: DIVLJE GODINE: TOM WAITS – muzika i mit /10

Ova biografija je dirljivo slavljenje jednog čoveka i njegovih mitova. U prvoj detaljnoj biografiji Toma Waitsa, Jay S. Jacobs prati sudbinu jednog od najeminentnijih američkih umetnika, čoveka koji veoma ceni privatnost i čija karijera prikazuje neobičan niz pobeda i poraza, lepote i uvrnutosti. U potrazi za ljubavlju i ličnom srećom, Waits je stvorio jedinstveno muzičko delo koje postaje sve čudnije, riskantnije i emocionalno angažovano. Knjigu je objavila izdavačka kuća Dereta, a prevela Ana Miletić. Uz dopuštenje izdavača prenosimo najinteresantnije odlomke.

 

To je bilo ogromno otkriće. Waits je otkrio čitav skup srodnih duša i želeo je da podeli sa svetom njihovu energiju i bogatstvo. Objasnio je Barneyu Hoskynsu da je to „kao kada kupiš ploču i držiš je pod miškom tako da svi mogu da vide naslov… Osećao sam da sam otkrio nešto užasno vredno i nosio bih ga na vrh glave da sam mogao… Ugradio sam to u svoje biće“.

Waits je progutao Kerouacov roman Na putu, nezvaničnu bit bibliju, i odmah se navukao. Dao se u potragu za svim Kerouacovim tekstovima i usput je prelistao i neka prilično ezoterična izdanja – čiji čitaoci moraju da ubeđuju druge da se zaista pretplaćuju na te članke. Kerouac nije želeo da puni stranice prefinjenih dnevnih listova kao što su Gentleman’s Quarterly i New Yorker, zato je pisao za izdanja koja čitaju obični ljudi – za udarne časopise pedesetih sa nazivima poput Cad i Rouge. Kerouac je bio stvaran. Bio je čovek. Krvario je, znojio se, kresao je, pio je previše i pisao je o tome. A Waits je bio tu, odmah uz njega.

Kerouac je 1948. godine skovao termin „bit“, koji je zvanično ušao u upotrebu 1952. godine, kada je Kerouacov prijatelj i saradnik John Clellon Holmes objavio priču u New York Times-u pod nazivom „Ovo je bit generacija“. I tada je ta mala, usko povezana grupa pisaca počela da se probija da bi stekla mesto u istoriji američke književnosti.

Bit pokret imao je dva centra: Njujork i San Francisko. Ginsberg (pesnik koji je postao kulturni guru šezdesetih), Burroughs (koji je napisao klasični nadrealistički roman o zavisnosti od droge pod nazivom Goli ručak) i Kerouac četrdesetih su išli zajedno na univerzitet New York Columbia. Ova trojka vladala je naprednom bit scenom Ist Vilidža. U San Francisku, bit je cvetao u knjižari City Lights u Nort Biču pod brižnom rukom pesnika, izdavača i vlasnika radnje Lawrenca Ferlinghettija. (Knjižara City Lights je i dalje jedna od najpoštovanijih dobavljača alternativne literature na svetu.)

Učvrstivši se na obe obale, bit pisci počeli su da mešaju dva različita umetnička viđenja. Uranjali su u jedinstvenu strukturu američke poezije, dospevši pod moćan uticaj Walta Whitmana, posebno njegove lirsko-epske poeme Vlati trave (prvi put objavljena 1855. godine). Whitmanovu široku viziju, njegovo shvatanje metrike i stiha, bit je pomešao sa idejama ritmičke improvizacije i sinkope pokupljene od džez muzičara, koje su obožavali, uključujući i legende kao što su Charlie Parker, Miles Davis i Thelonious Monk. Bit je, međutim, predstavljao nešto više od literarnog stila. Stvorili su poseban način života, koji je bio u potpunom raskoraku sa vremenom svog nastanka – stegnutim godinama u vreme Eisenhowera. Bitnici su odlučno odbacivali vrednosti srednje klase – materijalizam, nasilan pristup, hrleći u potragu za sopstvenim umetničkim, seksualnim i duhovnim bićem. Usput su konzumirali dosta droga, upražnjavali neobavezan seks, istraživali džez i zen budizam.

Prvi pravi bit roman objavljen je 1952. godine – to je bio Go, Johna Clellona Holmesa. Zatim je, 1956. godine, Ginsbergov Urlik postao poetski manifest bit pokreta koji je vlada naredne godine pokušala da cenzuriše sudskim putem. U snažnoj trodelnoj poemi toka svesti oslanja se na starije uticaje – Whitmana, spise – kako bi stvorio nešto do tada neviđeno. Uneo je revoluciju u savremenu poeziju. Naredne godine objavljen je Kerouacov roman Na putu i bit kultura je dostigla svoj vrhunac.

Dela bitnika šezdesetih godina prigrlili su hipici, čiji se radikalni, novi, kontrakulturni vrednosni sklop poklopio sa idejama bit kulture iz prethodne decenije. Uticaj bitnika odrazio se na rad mnogih kulturnih ikona šezdesetih kao što su Ken Kesey, Hunter S. Thompson, Tom Wolfe i The Grateful Dead. Tom Waits je, takođe, preoblikovao svoj život kako bi proživeo životni stil i filozofiju bita.

Sa ortakom Samom Jonesom, Waits je spakovao neophodnu opremu u kola i krenuo na put, u Kerouacovom stilu. Obilazili su zemlju, napijali se, kresali, živeli punim plućima, upadali u sjajne avanture. Ipak, zov muzike bio je prejak – Jones i Waits su se ubrzo vratili u Kaliforniju.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari