Šest meseci Ćacilenda: Simbol naprednjačkog otpora, inata i provokacije 1foto FoNet Marko Dragoslavić

Pola godine u Pionirskom parku nalaze se šatori, a nešto manje od toga i veliki beli šatori ispred same Narodne skupštine. Ovaj kamp oformili su „oni koji žele da uče“ koji su vrlo brzo dobili nadimak Ćaci, a „naselje“ Ćacilend. Prvobitno predstavljen kao vid protesta „studenata koji žele da uče“ i to baš pred 15. mart, danas o njihovim zahtevima skoro niko i ne priča.

Kamp više liči na paravojni logor. Opasan ogradama koje su namazane kolomašću i danonoćnim obezbeđenjem jakih policijskih snaga, u njega mogu da uđu samo „odabrani“. Oni koji su samoinicijativno ulazili na ovaj prostor često su bili meta fizičkih napada, a novinari su bili ti koji su najviše puta napadnuti.

Utisak je da je ovo trenutno najnebezbednije mesto u Srbiji za svakoga ko sebe ponosno ne naziva Ćaci.

U ovom kampu su često viđana lica iz kriminalnog miljea, kao što je Đorđe Prelić, koji je pravosnažno osuđen za ubistvo Brisa Tatona. Pored kriminalaca, u Ćacilend su posetila i neka lica koja su osuđena za ratne zločine.

Da Ćacilend više nema nikakve veze sa „studentima koji žele da uče“ i njihovim „zahtevima“ priznao je visoki funkcioner SNS-a Vladimir Đukanović, koji je izjavio da je formiranje Ćacilenda bio ključ u pobedi nad „obojenom revolucijom“.

„Da nije on napravljen i da još uvek ponosno ne prkosi ispred Doma Narodne skupštine, verovatno bi revolucionarna elita zauzela taj prostor s ciljem da blokira rad svih institucija koje tu egzistiraju, poput Skupštine, Predsedništva, Gradske skupštine, pojedinih ministarstava, Vlade“, napisao je Đukanović u kolumni za Kurir.

Šest meseci Ćacilenda: Simbol naprednjačkog otpora, inata i provokacije 2

Advokat Terzić: Kulisa podložna „nepalskom požaru“

Advokat Vladimir Terzić za Danas kaže da, nakon šest meseci od nastanka Ćacilenda, možemo jasno da vidimo da on više nije samo improvizovano mesto okupljanja, već simbol političkog ludila kojim vlast pokušava da održi iluziju sopstvene moći.

„Ćacilend je postao stalni politički dekor, produžena institucija SNS-a, pozornica na kojoj se režira slika podrške. U toj predstavi policija ne čuva građane, već kulisu. Njeno stalno prisustvo oko Ćacilenda nije izraz brige za javni red, već brige da se ne uruši dekor koji vlast grčevito održava“, kaže Terzić.

On navodi da je vlast svesna da je ta kulisa krhka i, kako kaže, podložna nepalskom požaru.

„Da podrška zaista postoji u meri u kojoj oni tvrde, ne bi bio potreban vidljivi i nevidljivi policijski kordon da je održi. Ona će se urušiti kao kula od karata u trenutku kada politički vetar postane dovoljno snažan“, kaže Terzić.

Advokat napominje da je Ćacilend dokaz da policija ne deluje kao servis građana.

„Poseban apsurd je u tome što se policija bezobzirno obrušava na građane koji mirno blokiraju saobraćajnice, u skladu sa Ustavom Republike Srbije i praksom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, dok u isto vreme obezbeđuje višemesečnu blokadu centra grada ispred Skupštine, jer ta blokada odgovara vlasti. To pokazuje da policija ne deluje kao servis svih građana, već kao produžena ruka jedne partije. Demokratskog i legitimnog osnova za takvo postupanje nema. Uskoro je tome kraj“, kaže Terzić.

Šest meseci Ćacilenda: Simbol naprednjačkog otpora, inata i provokacije 3
foto FoNet Milica Vučković

Vukadinović: Višenamenski režimski projekat

Politički analitičar Đorđe Vukadinović kaže za Danas de je „čuveni“ Ćacilend od početka bio višenamenski režimski projekat, čija se svrha donekle menjala u prethodnih šest meseci.

„U različitim momentima su različiti aspekti izbijali u prvi plan, pri čemu su glavni ipak bili oni političko-propagandni i bezbednosni. Nastao u trenucima najveće protestne plime uoči 15. marta, kao režimsko i kvazi-studentsko ostrvce usred opozicionog okeana i na početku delovao kao loša šala i tek jedan u nizu očajničkih Vučićevih poteza koje je vukao tokom zime-proleća ove godine, „Ćacilend“ se iz ugla vlasti ispostavio kao jedan od najuspešnijih režimskih projekata tokom aktuelne krize“, kaže Vukadinović

Iako su ga se kako kaže, ne bez razloga, stideli čak i poneki iz vladajuće koalicije, on je opstao kao, isprva, tobožnja, skromna oaza „studenata koji hoće da uče“, a onda sve više i simbol naprednjačkog otpora, inata i provokacije.

„Ako režim na kraju pobedi, „Ćacilend“ će biti simbol i rodno mesto tog naprednjačkog trijumfa. U svim drugim varijantama, ostaće sinonim za sramotu, te političko i komunalno ruglo u srcu Beograda“, kaže Vukadinović.

Šest meseci Ćacilenda: Simbol naprednjačkog otpora, inata i provokacije 4
foto FoNet

Pajtić: Potemkinovo selo koje košta milione evra

Profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu Bojan Pajtić kaže za Danas da nigde na svetu ne postoji ništa slično Ćacilendu.

„Nijedan režim nije toliko bezobrazan i bezobziran da iz čiste obesti blokira jednu od centralnih saobraćajnica u prestonici. Naprednjaci misle da Ćacilendom demonstriraju snagu, ali, s obzirom da je poznat iznos koji se plaća onima koji borave u toj bizarnoj divljioj naseobini, zapravo demonstriraju nivo korumpiranosti režima koji baca desetine miliona evra na Potemkinovo selo ispred Skupštine“, kaže Pajtić.

Njega zabrinjava odsustvo reakcije nadležnih organa.

„Ono što posebno brine je ponašanje nadležnih institucija, posebno policije, koja na Ćacilend ćuti i obezbeđuje ga, trošeći na to ogromnie iznose sredsttava poreskih obveznika. Ne postoji legitiman razlog da pristalice vlasti protestuju protiv kritičara režima, kao što ne postoji legitiman razlog da policija batina demonstrante koji mesecima izražavaju svoju volju na ulicama širom Srbije“, navodi Pajtić za Danas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari