foto (BETAPHOTO/DRAGAN GOJIĆ)Pokret Kreni-Promeni saopštio je da je, na osnovu stotina prijava građana iz svih delova Srbije, evidentirao i sistematski obradio dokaze o rasprostranjenim i organizovanim pritiscima na zaposlene u javnom sektoru i korisnike javnih usluga, s ciljem da budu prisiljeni da prisustvuju skupovima i aktivnostima Srpske napredne stranke (SNS). Kako je pokazalo njihovo istraživanje, partijski pritisci su najzastupljeniji u zdravstvu, prosveti i javnim preduzećima.
Takođe najavljuju da će kompletan zbirni izveštaj sa priloženim dokazima i metodološkim aneksom uputiti međunarodnim organizacijama, među kojima OSCE/ODIHR, uz zahtev za hitnu procenu obima i prirode pritisaka, kao i preporuke za zaštitu prava zaposlenih i birača
Potparol Kreni-promeni Nikola Stanković kaže za Danas da su ohrabreni time što je veliki broj građana, uprkos strahu i neverovatnim pritiscima i pretnjama, imao hrabrosti da prijavi slučajeve ucena i pretnji.

„To pokazuje da ljudi više ne žele i ne mogu da ćute i da su spremni da se suprotstave nepravdi. Međutim, sama činjenica da smo primili stotine argumentovanih i dokumentovanih prijava iz svih delova Srbije pokazuje razmere problema – i to nije razlog za zadovoljstvo, već za ozbiljnu zabrinutost. Naš cilj nije broj prijava, već da nijedan građanin više ne mora da bira između svog posla i svog dostojanstva, i da ni jedan građanin Srbije ne bude proganjan i kažnjavan zbog drugačijeg političkog stava“, ističe Stanković.
Ukazuje da su dobili brojne primere partijskog pritiska u javnom sektoru, uključuju pretnje gubitkom posla, neprodužavanje ugovora, smanjenje koeficijenta, pa čak i premeštaje na udaljena radna mesta za one koji odbiju da prisustvuju skupovima SNS-a. Pritisci su posebno jaki u zdravstvu, obrazovanju i komunalnim preduzećima, tamo gde ljudi zavise od javnog sistema.
„Jedna prijava iz Univerzitetskog kliničkog centra Vojvodine navela je da pritisaka nije bilo sve do trenutka kada su građani počeli da se otvoreno bune. Tada su, kako kaže, počele represivne mere, svima je dostavljen ‘poslovni kodeks’ koji su morali da potpišu, a uprava je počela da kontroliše političko ponašanje zaposlenih. Dok je direktorka ustanove javno učestvovala na skupovima protiv blokada, zaposlenima je zabranjeno svako izražavanje drugačijeg stava, ne smeju da nose obeležja protesta, dok je simpatizerima SNS-a dozvoljeno da nose majice sa porukama ‘Živela Srbija AV’, navodi Stanković.
Izdvaja i prijavu iz Predškolske ustanove „Naša radost“ u Subotici, konkretan slučaj navodi da već dve godine radi po ugovoru koji se obnavlja svakih 60 dana, bez stalnog zaposlenja, zbog neodazivanja na stranačke skupove jedna od zaposlenih premeštena je u drugi objekat udaljen više od 20 kilometara od mesta stanovanja.
„Zaposlena u jednoj opštinskoj upravi u istočnoj Srbiji prijavila je da već duže vreme trpi pritiske zbog odbijanja da učestvuje na mitinzima i organizovanim šetnjama koje podržava Srpska napredna stranka. Prema njenim navodima, predsednik opštine je tražio da ona i njena koleginica dobiju otkaz zbog ‘neposlušnosti’. Načelnik opštinske uprave joj je saopštio da ne vidi nikakav osnov za otkaz i da odbija da sprovede zahtev, ali je izrazio bojazan da bi i sam uskoro mogao biti smenjen“, kaže Stanković.
Dodaje da je veći broj radnika jedne fabrike nameštaja sa juga Srbije prijavio je da su zaposleni koji nisu otišli na miting Srpske napredne stranke koji je održan 12. aprila kažnjeni smanjenjem plate na 70 odsto iznosa. Zaposleni u beogradskom javnom komunalnom preduzeću „Infostan“ prijavio je da je bio izložen direktnim pretnjama i ucenama zbog odbijanja da učestvuje na mitingu SNS-a održanom 12. aprila 2025. godine.
„Očekujemo da će ODIHR i OSCE reagovati na naše prijave, sve su dokumentovane i biće prosleđene međunarodnim organizacijama uz zahtev za hitnu procenu stanja i zaštitu građana od političkih pritisaka. Njihova je obaveza da obezbede uslove za fer i slobodne izbore, a to nije moguće dok se građani ucenjuju egzistencijom“, ističe Stanković.
Veruju da će njihov pritisak pomoći da se prekine lanac straha i da institucije u Srbiji konačno počnu da rade u interesu građana, a ne vladajuće partije.
„Za Kreni-Promeni ovo nije stranačko pitanje, ovo je pitanje dostojanstva države i svih njenih građana sa kog god političkog spektra oni bili. Takođe, navedeni izveštaj biće osnov za reformu sistema javne uprave i krivičnopravnu odgovornost onih koji su zloupotrebljavali javne institucije. stvorićemo reformisanu javnu upravu koja će biti sistem profesionalaca koji će predstavljati javni servis svih građana, a ne partijski okupiran sistem koji sprečava rast i razvoj društva“, zaključuje Stanković.
Ksenija Bradić Veljović, nastavnica i odbornica Pokreta slobodnih građana iz Kruševca, navodi da je ovi podaci ne iznenađuju, te da je tako otkad je SNS na vlasti.

„U mojoj školi je bilo partijskih pritisaka, kad se išlo na skup doček Putina lično sam išla da vidim moje kolege, za koje znam da nisu pošli svojom voljom. I skoriji skupovi su imali ucenjene iz naše škole ali nisam uspela da saznam ko su, ali sam dobila potvrdu od koleginice koja je član SNS-a“, objašnjava Bradić Veljović.
Dragan Milić, kardiohirurg i osnivač istoimene niške grupe građana i Pokreta za decentralizaciju Srbije, ocenjuje da je sistem straha u društvu postao mehanizam kontrole, a partijska ucena način upravljanja institucijama, uključujući i zdravstveni sektor. Prema njegovim rečima, svako ko iskaže suprotno mišljenje mora da računa na kaznu, koja često ima za cilj da posluži kao primer drugima.

„Kazna ne dolazi toliko zbog samog pojedinca, već da bi se drugima pokazalo kako prolaze oni koji su slobodomisleći. Poruka je jasna – budite mirni, poslušni i ne izlažite se“, kaže Milić, navodeći da su takve poruke i incidenti „pokazne vežbe“ kojima se širi strah.
On dodaje da slični primeri postoje i u zdravstvu, gde je partijsko zapošljavanje i ucena, kako kaže, „otvorena tajna“. Ipak, ne veruje da će se uskoro veći broj ljudi ohrabriti da o tome javno govori.
„To će verovatno ostati na istraživanjima i na pojedincima koji imaju hrabrosti da progovore. Ljudi su uplašeni za egzistenciju, ne žele dodatne probleme – i to je donekle razumljivo“, navodi on.
Milić smatra da se prema onima koji se još ne usuđuju da istupe ne treba odnositi s osudom.
„Oni koji su hrabriji treba da razumeju opreznije. Takve ljude ne treba gurati od sebe, već ih ohrabriti da makar jednom kažu da nešto nije u redu. Samo tako se stvari mogu menjati“, zaključuje dr Milić.
Podsećamo, Srbija se u izveštajima međunarodnih organizacija, među kojima su Freedom House i Evropska komisija, godinama unazad suočava sa kritikama zbog političkog uticaja na javnu upravu i zloupotrebe državnih resursa u stranačke svrhe. Uprkos brojnim upozorenjima, sistem zaštite zaposlenih od političkog pritiska i dalje ne postoji u praksi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


