Susreti četnika i Italijana u Splitu

Vicko Krstulović: Memoari jugoslavenskog revolucionera. Dalmacija – fragmenti istorije 20. veka (19)

Ispovest jugoslovenskog revolucionara pisana osamdesetih godina prošlog veka je karika koja nedostaje u zvaničnoj istoriografiji SFRJ. Posle ovog svedočenja zaboravljene i skrivane činjenice o ratnim događajima i Titovoj ulozi u ključnim situacijama promeniće neke mitove NOB. Feljton je za objavljivanje priredio Vladimir V. Krstulović.

Doznali smo da se radi o Iliji Trifunoviću Birčaninu koji je zapravo bio izaslanik Draže Mihailovića u Splitu. Mi smo prema toj vezi ostali rezervirani. Nismo je odbili, ali smo odgađali direktan susret. Ali kada smo preko Hercegovine dobili užičku „Borbu“ i iz nje saznali istinu o izdaji Draže Mihailovića, mi smo prekinuli svaku vezu sa Trifunovićem i Jevđevićem, s kojima sam ja osobno razgovarao na osnovi one naše platforme o zajedničkoj borbi svih patriota protiv okupatora i domaćih izdajnika.

Bio sam preko samostalca Miloša Jelaske došao u kontakt sa Dobrosavom Jevđevićem, koji je u Splitu stanovao u ulici Viškoj br. 25. Znao sam da je bio jugonacionalista. U tim trenucima svaki patriota, bez obzira na nacionalnost, vjeru, društveni položaj ili političko uvjerenje, pod uvjetom da je spreman da se bori protiv okupatora, bio je dobrodošao. Kad sam se sastao sa Jeđevićem, odmah sam mu rekao da treba povesti borbu za oslobođenje naše raskomadane zemlje. On je rekao da ne može poći u borbu sa HSS-om. Odmah sam vidio da on traži izgovor, ali sam uporno nastojao da se sporazumijemo. Jevđević mi je uporno odgovarao da mora još razmisliti i da mora ići u Čajniče, gdje mu je bolesna majka. On je bio narodni poslanik za Foču. No, to je bio samo njegov izgovor.

Ilija Trifunović Birčanin bio je predratni predsjednik „Narodne odbrane“, režimske organizacije, a sada u Splitu postaje šef četničkog komiteta, a on i Jevđević su plaćenici Talijana i žive u hotelu „Bellevue“ u Splitu. Kasnije su postali otvoreni suradnici fašističkog okupatora, što nije smetalo kraljevskoj vladi u Londonu, a teško je pretpostaviti da Englezi nisu bili upoznati o njihovoj misiji i ulozi u Splitu. Prije dolaska u Split, krajem rujna, Birčanin je u Kolašinu radio na organiziranju četničkog pokreta, a u Splitu je preuzeo rukovodstvo nad četničkom organizacijom u Dalmaciji, a kasnije je postao komandant svih četničkih snaga u Dalmaciji, Lici i zapadnoj Bosni.

Vrijeme je pokazalo da četnički eksponenti nisu htjeli suradnju ni sa kim, tko bi im mogao smetati da oni kasnije zauzmu vlast. Njima je bilo najvažnije kako će poslije rata opet preuzeti vlast. Zato su i ušli u suradnju s okupatorom, a istovremeno su se nazivali vojskom kralja Petra u otadžbini. Računali su ako pobijede Talijani, sa njima će naći pogodbu za Bosnu i dio Dalmacije, što bi trebalo pripasti Velikoj Srbiji, a dođe li do pobjede saveznika, važno je sa jakom organizacijom od njih tražiti i dobiti vlast. Najvažnije je, do tog momenta, sačuvati glavu i stvoriti jaku četničku organizaciju. Sve to razjašnjava zašto su četnici sebe proglasili oslobodilačkom vojskom u otadžbini, dok u isto vrijeme surađuju s okupatorom, primaju od njega oružje i novac, stvaraju četničku vojsku i organizaciju. Na toj liniji je tzv. Srpski odbor s Talijanima sklopio ugovor po kojem će četnički pokret učiniti sve da se zavede red i mir u krajevima sa srpskim življem, koje su okupirali Talijani. U tome se naročito istakao Jevđević, koji je obećao da će umiriti Srbe u zapadnoj Bosni, koji su se digli na ustanak protiv okupatora i ustaša. Jevđević sa talijanskim oficirima često putuje zajedno u Bosnu. U Splitu ga građani viđaju u društvu talijanskih oficira, što je kompromitiralo četnički pokret. Četnici se pravdaju i pričaju da Jevđević često ide u Bosnu da bi spasavao srpski živalj. Da bi opravdali svoju suradnju s okupatorom, četnici šire propagandu da jedino saveznici mogu odlučiti kada će rat biti završen, a da mi ovdje ne možemo baš ni u čemu utjecati na njegov kraj. Javno su osuđivali NOP i partizane, govoreći da su oni krivi što Talijani odvode u internaciju i na strijeljanje naše ljude. S obzirom na takav odnos sa Talijanima, četnici su odlučili da Split pretvore u centar iz kojega će provoditi svoje velikosrpske planove u Dalmaciji, dijelu Hercegovine, Bosne i u Lici. Split je pogodan i kao najbliža veza sa izbjegličkom vladom i direktna veza sa talijanskom komandom. Birčanin je pazio da se ne kompromitira kao Jevđević.

Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju, raspravljajući na svojoj sjednici o djelatnosti „Odbora za pomoć srpskim izbjeglicama“, zaključio je da je to odbor četnika Draže Mihailovića, koji je u radu tijesno povezan sa okupatorom. Zato je svim partijskim i drugim organizacijama NOP data direktiva da se priđe raskrinkavanju tog odbora i četnika kao narodnih izdajica, koji s okupatorom šuruju, primaju od njega oružje i novac.

Nastavlja se