U očekivanju žutog cveta 1foto: A.K./ATAImages

Prvo, zahvaljujem se gospodinu Miliji Jezdiću na primeru kako se vodi dijalog slobodnomislećih ljudi u slobodnom medijskom prostoru i kada se o nekom pitanju ne slažu.

Drugo, žao mi je što ni gospodin Jezdić nije pronašao DS na političkoj sceni Srbije.

Treće, žao mi je što gospodin Jezdić nije dao argumente koje bi me razuverile u mojim ocenama, koje bih sa zadovoljstvom prihvatio.

Suvišno je reći da se obojica slažemo u ocenama o stanju u našem društvu i štetnoj ulozi aktuelnog režima. Slažem se sa ocenom o ugledu i kredibilitetu ljudi u Fondaciji „Ljuba Davidović“. Oni imaju sasvim određenu ulogu i ne vode politiku DS.

Slažem se i sa ocenom da je dobro što DS nije učestvovala u ružnim scenama opozicije u Narodnoj Skupštini, koje građani nisu prihvatili sa odobravanjem.

I dalje ne vidim rezultate integrativnih procesa u DS. Priznajem da sam možda nestrpljiv. Ne ulazim u ocene o prelaznoj vladi, ko da je čini, kako da se obrazuje i šta bi joj bile nadležnosti. Ali, smatram da nije dobro da samo DS ostane van dogovora o tako važnom pitanju i pokušaju da se iznađe prihvatljivo rešenje za sve građane Srbije, a ne samo za onaj opozicioni deo, čime bi se kopirao način rada režima. Istraživanja pokazuju da su građani u opredeljenju između vlasti i opozicije, prvi put vidljivo na strani opozicije i da 75% traži jedinstvo opozicije. Tu percepciju su stvorili studenti i ona se mora politički definisati i dovesti do realizacije. DS ne sme da bude van tih procesa.

Silno želim da vidim realizaciju navedenih ideja i namera DS koji se navode u tekstu. Među njima ne vidim program obnove i revitalizacije DS, ozbiljne analize protivustavnog delovanja predsednika države, ekonomskog stanja države, dvanaestogodišnjeg urušavanja institucija i vladavini nasiljem i strahom, program otklanjanja posledica vladavine naprednjaka, uključujući i devedesete kada su bili radikali i program kako će izgledati Srbija posle promena. Režim ne propusti priliku da spočita DS Peti oktobar i obnovu demokratije početkom dvehiljatitih, gde je svakako bilo i loših odluka, a DS ne pominje devedesete, ratove i propast države, jer bi to bio povratak u prošlost. Dok se prošlost ne raščisti nema ni budućnosti.

Ne razlikujemo se u želji da se DS vrati u vrh političke scene i preuzime odgovornost za dalji razvoj države. U očekivanju žutog prolećnog cveta, na Andrićevom vencu i dalje leluja precvetali narcis.

Završavam polemiku, jer smatram da je suština rečena.

Autor je profesor u penziji

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari