Srbija je poslednja zemlja u Evropi, u kojoj materija pravnog režima tajnih podataka nije regulisana u jednom zakonu, na celovit i precizan način, kaže za Danas Slobodan Homen, državni sekretar u Ministarstvu pravde Srbije. On dodaje da je trenutno u Srbiji klasifikacija poverljivih dokumenata regulisana sa više od 400, i to uglavnom podzakonskim akata.

Inače, Vlada Srbije je 23. jula usvojila Predlog zakona o klasifikaciji i zaštiti tajnih podataka.

– To je često otvaralo mogućnost i zloupotreba – ističe Homen. Inače, najpreciznije definicije tajnih podataka u važećim propisima mogu se naći u Krivičnom zakoniku.

– Dosad je klasifikacija podataka rađena po principu slobodne procene. Bili smo svedoci i nekoliko afera kada su u pitanju javne nabavke, odnosno kada se sa oznakom tajnosti izbegavao Zakon o javnim nabavkama – ocenjuje naš sagovornik. Prema Homenovim rečima, ovim zakonom se na jedan potpuno moderan način uvodi nova klasifikacija.

– Više neće biti oznake vojna i službena tajna. Nestaće tog relikta prošlosti. Moderna zakonodavstva drugih zemalja propisuju da se podela tajnih podataka ne vrši u odnosu na državne organe u kojima se nastali već u odnosu na sadržinu i postupak za određivanje tajnosti i čuvanja podataka – naglašava Homen. On napominje i da je strogo određeno ko sve može da ima pristup tajnim podacima. Tako će, recimo, predsednik Republike moći da traži podatke iz svoje nadležnosti, premijer iz svoje, a ministri iz svoje oblasti, odnosno niko neće imati ključ za sve tajne u Srbiji.

Predlogom Zakona, objašnjava Homen, sprovodi se demokratski princip da nikom ne mogu biti dostupni svi tajni podaci, i to kako predstavnicima državnih organa, tako i predstavnicima „kontrolnih“ tela. Kako ističe, ovim zakonom se reguliše i pitanje rada tajnih službi, ali i nadležnosti nezavisnih institucija koje imaju pravo da vrše kontrolu, kao što je Državna revizorska institucija, poverenik za informacije od javnog značaja ili ombudsman.

Homen dodaje da se Predlogom zakona određuje da tajni podatak može imati četiri stepena tajnosti – „državna tajna“, „strogo poverljivo“, „poverljivo“ i „interno“.

Naš sagovornik navodi da su Predlogom zakona takođe predviđeni jasni kriterijumi koji podaci mogu da budu tajni, ko može da im pristupi, koji je njihov stepen poverljivosti i ko ih čuva.

– Ubuduće ćemo sprečiti i nedoumice kao što smo imali u slučaju Miladina Kovačevića, odnosno da li je to moglo da nosi oznaku tajne i koliko dugo – ističe Homen.

Prema Predlogu, bliže kriterijume za određivanje stepena tajnosti „državna tajna“ i „strogo poverljivo“ određuje Vlada, uz prethodno pribavljeno mišljenje Saveta za nacionalnu bezbednost, a stepene „poverljivo“ i „interno“ određuje Vlada na predlog nadležnog ministra, odnosno rukovodioca organa javne vlasti.

Predlog zakon predviđa da će državni organ morati da obrazloži postojanje opravdanog interesa kada želi neku informaciju da izuzme iz slobodnog pristupa, garantovanog Zakonom o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, kao što je interes bezbednosti, pravo na zaštitu privatnosti i drugo, objasnio je Homen.

On je naglasio da će usvajanjem ovog zakona biti okončan jedan od zahteva Evropske unije u sklopu donošenja seta zakona o ljudskim pravima.

– Ovaj zakon je prošao sve ekspertize Saveta Evrope i EU, i u potpunosti je usklađen sa evropskim standardima – objašnjava Homen.

On dodaje i da je neophodno odrediti organ koji bi na nacionalnom nivou bio nadležan za sprovođenje i kontrolu primene ovog zakona, kao i da bi najcelishodnije rešenje bilo da to bude Kancelarija Saveta za nacionalnu bezbednost.

Kada je reč o uslovima za dobijanje dozvole za pristup tajnim podacima Predlog zakona to jasno određuje. Njime je propisano da pristup tajnim podacima bez odobrenja i korišćenja podataka i dokumenata bilo kog stepena tajnosti, na osnovu funkcije i u cilju obavljanja poslova iz njihove nadležnosti, imaju predsednik Narodne skupštine, predsednik Republike i predsednik Vlade.

Takođe, određeno je i da pravo na odobrenje za pristup i korišćenje tajnih podataka za obavljanje poslova iz svoje nadležnosti, bez bezbednosne provere, imaju narodni poslanici, zaštitnik građana, predsednik Vrhovnog kasacionog suda, republički javni tužilac, predsednik i sudije Ustavnog suda, potpredsednik Vlade, generalni sekretar predsednika Republike, generalni sekretar Vlade, ministri, funkcioner koji rukovodi organom uprave u sastavu ministarstva, funkcioner koji rukovodi posebnom organizacijom, načelnik Generalštaba Vojske Srbije, sudije, javni tužioci i zamenici javnih tužilaca, republički javni pravobranilac, poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka ličnosti, sekretar Saveta za nacionalnu bezbednost i direktor Kancelarije saveta.

Državni sekretar objašnjava i da su poverenik i ombudsman najavili određene amandmane na Predlog zakona, po pitanju definisanja tačne nadležnosti poverenika i ombudsmana, kao i da očekuje da će se nakon javne rasprave u Skupštini doći do rešenja.

– Sporan je samo jedan član, odnosno 99 odsto odredbi je usaglašeno – objašnjava Homen.

Zakonom su propisana i posebna ograničenja prava pristupa podacima označenim stepenom tajnosti „državna tajna“ i „strogo poverljivo“. Predviđeno je da se, izuzetno, zaštitniku građana, povereniku za informacije i direktoru Kancelarije saveta pristup toj vrsti podataka može ograničiti. I to zbog istražnih radnji ili akcija koje su u toku, metodama pribavljanja bezbednosnih ili obaveštajnih podataka, kao i podacima o službenim licima sa prikrivenim identitetom i zaštićenim svedocima.

Da bi se sprečila zloupotreba ograničenja prava, poverenik za informacije i zaštitnik građana imaju pravo na sudsku zaštitu, tako što mogu podneti zahtev predsedniku Vrhovnog kasacionog suda za poništaj odluke kojom im je ograničen pristup.

Predlogom zakona su propisani i uslovi za izdavanje odobrenja fizičkom licu. Ta osoba može podneti pisani zahtev za izdavanje odobrenja za pristup određenim tajnim podacima ako je državljanin Srbije, punoletan i poslovno sposoban, ako nije osuđivan na bezuslovnu kaznu zatvora za krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, odnosno prekršaj predviđen ovim zakonom i ako je prošao odgovarajuću bezbednosnu proveru.

Pristup podacima

Za pristup podacima s oznakom državna tajna i strogo poverljivo proveru obavlja BIA, a za proveru za pristup informacija „poverljivo „ i „interno“ nadležan je MUP. Proveru osoba u Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije vrši Vojnobezbednosna agencija. Nadležni organ je dužan da od dana prijema popunjenog upitnika izvrši bezbednosnu proveru u roku od 30 dana za osnovnu, 60 dana za potpunu i 90 dana za posebnu bezbednosnu proveru. Organi nadležni za provere, izveštaje o tome dostavljaju Kancelariji Saveta.

Stranci i srpski podaci

Kada je reč i izdavanju dozvole za pristup domaćim tajnim podacima stranom državljaninu, Kancelarija Saveta izdaje toj osobi dozvolu za pristup samo podacima koji su određeni u međunarodnom sporazumu, koji je sa stranom državom, odnosno međunarodnom organizacijom zaključila Srbija.

Bezbednosna provera

Kada je reč o bezbednosnim proverama kao uslovu da podnosilac zahteva dobije odobrenje za pristup tajnim podacima, ona zavisi od vrste informacija. U Predlogu zakona se navodi da se za pristup podacima označenih stepenom tajnosti „interno“ i „poverljivo“ vrši osnovna bezbednosna provera, za podatke označene stepenom tajnosti „strogo poverljivo“ – potpuna bezbednosna provera, a za podatke označene stepenom tajnosti „državna tajna“ posebna bezbednosna provera.

Kada nešto prestaje da bude tajna

U Predlogu zakona članom 19 precizno su određeni zakonski rokovi nakon čijeg isteka podaci prestaju da budu tajni.

* za stepen tajnosti „državna tajna“ rok je 30 godina

* za stepen tajnosti „strogo poverljivo“ rok je 15 godina

* za stepen tajnosti „poverljivo“ – pet godina

* za stepen tajnosti „interno“ – dve godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari