Nemanja Supić je u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo 2010. u Južnoj Africi postao svojim odbranama heroj Bosne i Hercegovine. Momak kojeg je iskusni „vuk“ Miroslav Ćiro Blažević „bacio u vatru“ na utakmici protiv Belgije, očarao je sve svojim odbranama, ali i ponašanjem. Selekcija najprijatnijeg iznenađenja ovih kvalifikacija ne može da se zamisli bez Supića na golu.

Kakav je bio osećaj kada vam je prvi put 15.000 ljudi skandirao ime na utakmici protiv Belgije, a kasnije se to nastavilo i na ostalim utakmicama?

– Osećaj je stvarno bio izvanredan, to ne može da se opiše dok ne doživite tako nešto. Veoma sam srećan što se meni to dogodilo i ovim putem zahvaljujem navijačima BiH koji mi daju podršku od prvog dana i koji su me prihvatili na najbolji mogući način. Pokušaću da im se odužim tako što ću i dalje davati maksimum na golu.

Bosna je obezbedila baraž i sada čeka protivnika, koga biste vi najviše voleli da vidite sa druge strane terena?

– Moja želja je Grčka, međutim, verujem da možemo da pobedimo svakog. Čak i da izvučemo Francuze koji važe za apsolutne favorite u baražu, mislim da imamo šansu. Pokazali smo u ovim kvalifikacijama da smo kadri da se nosimo sa najjačim selekcijama.

Bili ste najveći hit u kvalifikacijama, pa nam objasnite gde je najveća snaga i moć „Ćirinih zmajeva“?

– Najveća vrlina reprezentacije je u drugarstvu. Atmosfera je odlična i nema zavisti i ljubomore ko će da počne utakmicu, a ko će na klupu, jer svi daju maksimum. Ne mogu a da ne pohvalim svoje kolege na golu koji su izvrsni ljudi, a takođe i sjajni čuvari mreže. Kenan Hasagić i Asmir Begović. Ma, ceo tim diše kao jedan i stvarno smo tu uvek da podržimo i poguramo jedni druge.

Da li vi imate neku amajliju ili ritual pred utakmicu za nacionalni tim?

– Moja najveća inspiracija i talisman za sreću je moja devojka Katarina koja dolazi na svaku utakmicu. Ona mi uliva snagu da branim dobro i stvarno sam presrećan, jer je uvek tu za mene.

Nedavno ste potpisali ugovor sa Temišvarom, kako ste zadovoljni tamo?

– Stvarno nemam zamerki. Vredno treniram i ljudi u klubu se trude da ispune sve obećano. Dosta toga se zasniva na disciplini i radu, pa se trudim da i tamo opravdam poverenje koje mi je ukazano transferom – zaključio je Supić.

 

Nikada ne zaboravljam drugove

Nemanja Supić gde god igrao ne zaboravlja da spomene svoje prijatelje sa kojima je do skoro delio hleb u Javoru. „Nikola Simić, Milorad Perović i Miloš Trifunović su mi zaista veliki drugovi i svakodnevno se čujemo. Uvek im želim sve najbolje jer su mi ostali u zaista lepom sećanju iz vremena provedenog u srpskom fudbalu“, kaže Supić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari