Foto:Aleksandar VeljkovićPravna sigurnost jedan je od ključnih zahteva stranih investitora kada se radi o Srbiji. Ulagači žele da znaju da se zakoni koji se odnose na njihovo poslovanje neće bitno menjati, da im se neće uvoditi novi porezi i da će njihova prava biti zaštićena i vlast nastoji da im ta uveravanja pruži.
P { margin-bottom: 0.21cm; }Ali, kada se radi o građanima, taj isti standard daleko ređe važi. Konkretan primer su solidarni dužnici, kategorija ljudi, najčešće supružnika, koja nastaje kada jedan uzme kredit, a drugi solidarno odgovara za njega. U tom slučaju kreditna sposobnost i jednog i drugog supružnika umanjuje se za kompletan iznos rate.
Dakle, ako je ukupna rata kredita 5.000 dinara, i jednom i drugom dužniku će kreditna sposobnost biti umanjena za po 5.000 dinara, potpuno isto kao da su uzeli duplo veći kredit, obezbeđen nekom drugom metodom. Problem je što je ovo pravilo uvedeno 2013. godine, ali se od tada primenjuje retroaktivno na sve kredite uzete pre te izmene. To je mnoge građane dovelo u besmislen položaj da danas moraju da plaćaju visoke rate za kredit, jer zbog „nepostojanja kreditne sposobnosti“ banka neće da im odobri refinansiranje kojim bi im rata bila smanjena.
Znači, pošto nisu sposobni da plaćaju manje, banka ih tera da plaćaju više.
Kako je do toga došlo? Pre 2013. godine banke su svaka za sebe odlučivale kako će računati i prijavljivati zaduženost solidarnih dužnika, pa je većina delila iznos rate onako kako se dužnici dogovore da je otplaćuju – pola – pola, ili u nekom drugom procentu, uključujući i 100 odsto prema nula, u slučaju kada je dogovor bio da se kompletan iznos rate skida sa računa samo jednog dužnika. To znači da je drugom solidarnom dužniku kreditna sposobnost ostajala ili netaknuta ili tek delimično smanjena. Zbog toga su takvi solidarni dužnici bili slobodni da sami uzmu neki drugi kredit, uđu u minus ili uzmu kreditnu karticu u banci.
Međutim, 2013. Udruženje banaka Srbije šalje instrukciju bankama da ubuduće svakom solidarnom dužniku smanjuju kreditnu sposobnost za kompletan iznos rate, bez obzira ko je realno plaća. Automatski su klijenti, koji su uz „osnovni kredit“ po kojem su imali solidarni dug uzeli još neki kredit „za sebe“, postali prezaduženi.
Paradoks nastaje sada kada su kamate na kredite pale sa 25,2 odsto, kolika je bila prosečna kamata na dinarski keš kredit do pet godina u 2013, na 10,22 odsto, koliko je taj isti kredit koštao u aprilu ove godine. Da su na snazi i dalje stara pravila, solidarni dužnici bi sada mogli da uzmu kredit za refinansiranje ili keš kredit i da njime prevremeno otplate „svoje“ stare dugove po karticama itd, a da zatim nastave da otplaćuju novi, jeftiniji zajam. Tako bi prepolovili kamatu i znatno smanjili mesečnu ratu za kredit, što znači da bi povećali svoju kreditnu sposobnost i olakšali sebi vraćanje duga banci, a u kućnom budžetu bi im ostalo više novca za druge troškove. To bi na nivou bankarskog sektora smanjilo kašnjenje u otplati kredita, a u perspektivi i visinu problematičnih zajmova.
U Narodnoj banci Srbije potvrđuju postojanje ovakvih pravila, ali naglašavaju da svaka banka ima pravo da kreditnu zaduženost klijenta računa po sopstvenoj metodologiji.
Banke uglavnom nisu bile voljne da govore na ovu temu, pa je od svih kontaktiranih jedino Rajfajzen odgovorio na postavljena pitanja. Kako kažu, nova pravila je uvelo Udruženje banaka Srbije.
„Pre 2013. godine u Kreditnom birou nije postojala posebna kategorija za solidarne dužnike, te su banke na različite načine prijavljivale ta potraživanja (kao kredit podjednako i za nosioca ili kao jemstvo). S obzirom na ovu neujednačenu praksu banaka, Udruženje banaka je napravilo izmenu u Kreditnom birou, kojom je omogućeno da se na jedinstven način prikazuju potraživanja solidarnih dužnika u izveštajima KB-a. Banke su tada dobile instrukciju da ceo iznos rate i jednom i drugom učesniku šalju kao podatak u Kreditni biro. Do tada se po automatizmu slao podatak u razmeri 50 odsto/50 odsto od ukupnog anuiteta ili u nekoj proporciji za koju se klijenti izjasne da će plaćati mesečnu ratu, na primer 60/40. Sada, korisnik kredita i solidarni dužnik jednako odgovaraju za sva prava i obaveze. U skladu sa pomenutom izmenom, ceo iznos anuiteta se uzima kao odbitna stavka korisniku kredita i solidarnom dužniku u obračunu kreditne sposobnosti, kada žele da podnesu zahtev za neki novi kreditni proizvod“, objašnjavaju u ovoj banci.
NBS: Banke mogu da primene svoja pravila
„NBS je propisala da ocenu kreditne sposobnosti dužnika banka, između ostalog, vrši na osnovu analize stepena kreditne zaduženosti dužnika, koji se utvrđuje kao odnos ukupnih mesečnih kreditnih obaveza i redovnih neto mesečnih prihoda tog dužnika… Specifičnost solidarnih obaveza ogleda se u činjenici da svaki dužnik solidarne obaveze, odgovara poveriocu za celu obavezu. Dok obaveza ne bude potpuno ispunjena, poverilac može od bilo kog dužnika solidarne obaveze zahtevati njeno ispunjenje, ali kada jedan dužnik ispuni obavezu, ona prestaje, i svi dužnici se oslobađaju. Napominjemo da je banka ovlašćena da stepen kreditne zaduženosti utvrđuje u skladu s načinom i dinamikom utvrđenim njenim aktom… Prava i obaveze uređuju se odredbama ugovora o kreditu i promena zaključenih ugovora moguća je isključivo postizanjem saglasnosti volja ugovornih strana“, navode u NBS.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


