Kontrole i kaznena politika kojom je predviđeno zatvaranje preduzetničkih radnji zbog neevidentiranog prometa preko fiskalnih kasa neće popraviti poresku disciplinu. Od zatvaranja radnji država nema nikakvu korist jer ugrožava opstanak preduzetnika, a upravo njihovo ostajanje na tržištu i zakonito poslovanje treba da budu imperativ državne politike. Pravo rešenje su novčane kazne a ne zatvaranje zbog 100 dinara bakšiša u kasi. Zato, ukoliko želi da nelegalno poslovanje bar svede na prihvatljiv nivo, država mora da pronađe sistem kojim pojavu seče u korenu.

 Tek kada sazna ko su snabdevači crnog tržišta i sive ekonomije, moći će da sačini strategiju kako ovo zlo bar prepoloviti za tri meseca.

Iz ugla privrednika, znam da bi prvo trebalo staviti pod kontrolu uvoz roba iz okolnih zemalja i Kine. To znači da će se na carini izvršiti odvaga tereta, uporediti stvarna i deklarisana količina robe, proveriti nabavne cene koje su, neretko, i pet puta niže od stvarne, zatim evidentirati adresu na kojoj se nalazi skladište dobavljača, pa potom povremeno iskontrolisati materijalno razduženje roba. Bez eksterne kontrole postupka carinjenja nema smanjenja sive ekonomije i crnog tržišta.

Drugi korak je onemogućiti prodaju na buvljacima i svim ostalim prodajama ukoliko vlasnik ne poseduje dokument o legalno kupljenoj robi – fakturu ili fiskalni račun. Potrebno je i zabraniti prodaju robe na tržnicama i zelenim pijacama, jer nisu ispunjeni tehnički uslovi za obavljanje delatnosti.

Veliki gubitak za državnu kasu predstavlja i ogroman obim sekend hend prodaje, a rešenje bi bilo da se zabrani uvoz roba koje se plasiraju kroz tu trgovinu.

Pod kontrolu moraju da se stave ogromne količine sirovina i repromaterijala iz uvoza koji se razdužuje na fantomske firme i generiše nelegalnu proizvodnju u prijavljenim i neprijavljenim firmama. Uvoz pamučnih tkanina je najveći generator crnog tržišta, a velike poreske utaje odnose se i na otkup i promet poljoprivrednih proizvoda, tu je i prevoz, estrada, sportske aktivnosti…

Najzad, postojeći pravilnik o transportu i skladištenju roba, koji predviđa da svaki transport robe mora pratiti faktura na kojoj je i telefonski broj knjigovođe koji je uzdao dokument, morao bi da počne da se primenjuje uz proveru da li su fakture zavedene u knjigovodstvu firme.

Samo simultana akcija svih nadležnih institucija može učiniti značajne pomake u borbi sa nezakonitim poslovanjem pojedinaca. Problem su snabdevači crnog tržišta. Otkud na tržištu milijarde evra roba koje se neoporezovano prodaju? Treba „zatvoriti česme a ne skupljati krpama vodu po kući“.

Shvatimo: ne radi se o nekim „tranzicionim jadnicima“. Zarade na buvljacima veće su od profesorskih primanja a snabdevači na veliko su multimilioneri, crne rupe srpske ekonomije.

* Autor je predsednik Asocijacije malih preduzeća i preduzetnika

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari