Nepoželjne u muškom carstvu privatnog biznisa

– Poslovni ambijent u Crnoj Gori pruža jednake uslove za otpočinjanje biznisa i ženama i muškarcima. Ipak, za žene u biznisu karakterističan je tzv. stakleni plafon. To praktično znači da žene, u odnosu na svoje muške kolege, slabije napreduju u poslu. Razlog za takvu realnost treba, između ostalog, tražiti u tome što su žene opreznije i više sklone da realnije sagledaju zahtjeve koje neke poslovne pozicije nose. Osim toga, teže im je da obavljaju pojedine funkcije zbog usklađivanja brojnih obaveza, kao što su upravljanje domaćinstvom i odgajanje djece. Tome treba dodati i činjenicu da žene nijesu u dovoljnoj mjeri politički ambiciozne, pa ni angažovane, a to je neophodno za napredovanje i obavljanje pojedinih funkcija – komentariše za Danas Ljiljana Filipović, potpredsjednica Privredne komore Crne Gore, koja konstatuje da je potrebno mnogo napora da se „stakleni plafon slomi“.

Da su žene koje se upuštaju u privatni biznis opreznije, potvrđuju i podaci iz Unije poslodavaca Crne Gore. Riječ je uglavnom o obrazovanim ženama, koje pokreću preduzeća zahvaljujući projektima i uz podršku države. Nasuprot tome, muškarcima su dostupnija sredstva komercijalnih banaka, oni osnivaju mala preduzeća i više se bave poslovima koji, možda, donose manju zaradu, ali je i manji rizik od loših poslovnih rezultata. To su uglavnom uslužne djelatnosti, poput trgovine i turizma. Mali broj žena bavi se poljoprivredom, dok u oblastima građevinarstva, špedicije, prevoza, kao vlasnici preduzeća, dominiraju muškarci. Ipak, uprkos povećanju broja žena vlasnica preduzeća u Crnoj Gori koji je evidentan poslednjih godina, one su i dalje daleko od „ravnopravnosti“.

U Odboru za žensko preduzetništvo PKCG nalazi se 26 uspješnih preduzetnica, odnosno vlasnica malih i srednjih preduzeća iz različitih privrednih grana. Jedna od njih je i Ljubica Korać iz Podgorice, vlasnica firme LARS koja se bavi pripremom zimnice (slatke i kisjele), na tradicionalan način. Ona je preradom voća i povrća počela da se bavi 2001. godine i njeni proizvodi već su prepoznatljivi na tržištu. Prethodnih godina u sezoni je zapošljavala četrdesetak radnika, uglavnom žena. Iako tvrdi da se kao poslodavac nije suočavala sa problemima, naša sagovornica, ipak, tvrdi da je muškarcima lakše kada je privatni biznis u pitanju „zato što posao mogu da ugovaraju i u kafanama, dok ženama to ne priliči“.

Vinogradarstvo i pravljenje vina u Crnoj Gori, ali i u drugim zemljama, posao je kojim se uglavnom bave muškarci. Ali da svako pravilo ima izuzetaka potvrđuje primjer Dragice Vučinić, vlasnice vinarije „Vučinić“ iz sela Rogami, pored Podgorice, koja je jedina žena vlasnik vinarije u Crnoj Gori. Zanimljivo je, takođe, da to božansko piće pravi od grožđa ubranog u svom vinogradu. Sa oko 8.000 čokota vinove loze u vinariji „Vučinić“ godišnje se proizvede oko 10.000 litara vina, a za poslove u vinogradu Dragica angažuje sezonsku radnu snagu.

Dama među vinarima

– Tokom godine zaposlimo oko 40 ljudi – tridesetak tokom berbe grožđa dok za primjenu agrotehničkih mjera i ostalih radova angažujemo do desetak ljudi. Iako ovaj posao zahtijeva maltene danonoćno prisustvo u vinogradu, a kasnije i u vinariji, sve se može postići kada se dobro organizujete i imate podršku porodice. Možda je u početku i bilo onih skeptičnih koji teško prihvataju ženu u muškom poslu, ali i to je ubrzo nestalo. Zato bih poručila ženama koje namjeravaju da se bave preduzetništvom da ne odustaju ako naiđu prepreke, jer i to je dio biznisa – kaže za Danas Dragica Vučinić, vlasnica vinarije „Vučinić“.