Foto: M.Obradović/DanasIzvoz poljoprivrede i prehrambene industrije, tzv. „agrifud“ sektora 2004. godine iznosio je pet milijardi evra. Dvadeset godina kasnije, 2024. godine izvoz ovog sektora iznoisla je 53,8 milijardi evra, deset puta više.
Koga god da pitate u ovoj zemlji šta je doprinelo udesetostručavanju izvoza poljoprivrede i hrane, reći će – ulazak u EU.
Te 2004. godine Poljska je postala članica Evropske unije i dobila pristup EU fondovima. Do danas ovo je zemlja koja je najveći korisnik tih fondova, uzor svim novim članicama, a nema sumnje i zemljama kandidatima među kojima se nalazi i Srbija, kako najbolje iskoristiti članstvo, sadašnje ili buduće u EU.
Za ovih 20 godina Poljska je, prema podacima Agencije za restrukturiranje i modernizaciju poljoprivrede (ARMA), iz budžeta EU prihodovala 250 milijardi evra, a u njega uplatila 86 milijardi evra.
Samo agro sektor je u ovom periodu dobio od fondova EU 78 milijardi evra u okviru zajedničke poljoprivredne politike.
Kakva je transformacija napravljena sa poljoprivredom Poljske najbolje govori odatak da je pre ulaska u EU, ova velika, u najvećem delu ravničarska zemlja, bila neto uvoznik hrane.

Tokom studijske posete Poljskoj u organizaciji EU i projekta „Puls Evrope“, novinari iz Srbije imali su priliku da vide i čuju kako funkcioniše poljoprivreda i najveći sistem u Evropi za podsticaj poljoprivrede.
Za Srbiju primer Poljske ne samo da je zanimljiv, već može biti i poučan, s obzirom na sličnost između naše i poljske poljoprivrede.
Prema rečima Davida Ćupaka iz ARMA-e koji je bio i projekt menadžer Tvining projekta u Srbiji o zajedničkom tržištu, 93 odsto Poljske je ruralno, a na selu živi oko 40 odsto stanovništva.
Iza Rumunije, Poljska je druga u EU po broju poljoprivrednih gazdinstava. Slično kao u i u Srbiji, s obzirom na razliku u veličini zemlje, prosečno poljoprivredmno gazdinstvo je relativno malo i ima 11,75 hektara u proseku. Kao i kod nas, poljoprivredna gazdinstva na jugoistoku su usitnjena, dok su na severu, poput naše Vojvodine, velike farme.
Međutim, verovatno najveći prostor za ugledanje na Poljsku je njihova agencija za agrarna plaćanja, odnosno ARMA, posebno s obzirom na to kako funkcioniše naša Uprava za agrarna plaćanja.
„ARMA koja je osnovana 2002. kao agencija za agrarna plaćanja, zapošljava danas 11.000 ljudi. U početku programa sporije su se povlačila sredstva, ali najveći deo sredstava dolazi pri kraju programa. Imamo značajnu kontrolu na terenu, satelitske snimke, vazdušne snimke svake parcele, radimo analizu rizika. Recimo nije potrbno videti svojim očima da je investicija napravljena, ako se iz papira vidi da je kupljentraktor“, objašnjava Ćupak.

Na pitanje šta se dešava u slučaju zloupotrebe sredstava iz fondova, on odgovara da se to prosto ne isplati.
„Mi toliko podataka imamo o gazdinstvima, da ponekad mislim da bolje poznajemo farme od samih vlasnika. Agencija ima pravo pet godina posle isplate subvencije da kontroliše kako su se sredstva potrošila. Od 85.000-90.000 kontrol ana terenu obavimo godišnje. Rizik od prevare je mali, posto se ne isplati rizikovati. Primenjuju se EU zakoni i svaki farmer zna koja je kazna ako nešto zloupotrebi. Pre svega u slučaju nepravilnosti sredstva moraju da se vrate plus kamata, a ako se radi o krivičnom delu, onda ide tužba“, objašnjavaju u ARMA-i.
Sistem subvencija u Poljskoj je komolikovan i imaju oko 200 različitih podsticaja.
Najvažnija su direktna plaćanja poljoprivrednicima, koja su u periodu od 2004-2022. iznosila 56,1 milijardi evra.
Zatim tu su programi ruralnog razvoja kojim se poboljašavju uslovi života na selu, zatim podsticaji po različitim programima, zatim iz nacionalnog budžeta koja su daleko manja od evropskih i za 30 godina iznose 11 miljardi evra, pa do subvencija u slučaju kriza na tržištu i nepogoda.
Prema rečima Jana Truščinskog, nekadašnjeg zamenika ministra spoljnih poslova i glavnog pregovarača prilikom ulaska Poljske u EU, Poljska je još 1990-ih znala da je tada Evropska zajednica, a posle Evropska unija najbolja opcija za njih.
„Znali smo da ćemo tako imati brži ekonomski rast, razvoj trgovine, veći priliv investicija, brže restrukturiranje ekonomije i dostizanje višeg standarda. Znali smo da je velika zavisnost Poljske od EU i da će tako i ostati, pa zašto onda ne bismo imali priliku i da utičemo na politiku te Unije“, objašnjava Truščinski.
On ističe da sada, 20 godina kasnije, Poljska ima među najvećim stopama rasta u EU i među najmanjimstopama nezaposlenosti.
Od 2004. do 2024. godina Poljska je ostvarila prosečnu godišnju stopu rasta BDP-a od 3,6 odsto. Truščinjski isitče da analize pokazuju da je pola od toga posledica ulaska u EU, odnosno pristupanja zajedničkom tržištu i lancima snabdevanja.
BDP Poljske je udvostručen, a sa 49 odsto proseka EU, došao je do preko 70 odsto proseka EU.
On ističe da je pre ulaska u EU bila velika nezaposlenost i da je nakon članstva oko 1,5 milion Poljaka otišlo da radi u inostranstvo. Ipak, on ističe da se razlike u odlascima i dolascima smanjuju, a da izvoz u EU generiše 1,6 miliona radnih mesta u Poljskoj.
„Definitivno je vredelo ulaziti u EU“, poručuje Truščinski.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


