Foto: Shutterstock/goran cakmazovicČitalac našeg lista požalio nam se da, iako penzioner, ne može da ostvari pravo na tuđu negu i pomoć, jer se njegov zahtev nalazi u „zastoju“, zato što je, kako mu je objašnjeno u filijali PIO fonda, pre nekoliko godina tužio Fond zbog umanjenja penzije 2014. godine.
U međuvremenu, došli smo do saznanja da ovaj slučaj nije usamljen.
I drugi penzioneri koji su tužili PIO fond, danas se suočavaju sa preprekama u ostvarivanju drugih prava – poput prava na porodičnu penziju, kao i prava na tuđu negu i pomoć, potvrdila je za Danas advokat Ivana Tomić.
Podsetimo, u novembru 2014. godine država je, uz smanjenje plata u javnom sektoru, umanjila penzije kao deo mera za spas javnih finansija, jer je, kako je tada vlast tvrdila, zemlja bila pred bankrotom, a ovakve mere bile su „nužne za ozdravljenje“. Umanjenje penzija trajalo je do oktobra 2018. godine.
Iz Udruženja sindikata penzionera Srbije rekli su za Danas da je iz njihovog udruženja PIO fond tužilo oko 64.000 korisnika, dok u Sindikatu penzionera Srbije „Nezavisnost” kažu da je takvih bilo oko 16.000.
Domaći sudovi su uglavnom ćutali ili odlučivali u korist države u ovim slučajevima, pa je slučaj na kraju stigao i do Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
Ovaj evropski sud zaključio je u februaru 2023. godine da smanjenje penzija nije bilo protivno Ustavu niti međunarodnim ugovorima koje je Srbija ratifikovala.
Naveo je i da su mere bile opravdane u javnom interesu očuvanja finansijske stabilnosti penzionog sistema i da su bile proporcionalne, uzimajući u obzir socijalnu solidarnost, kratko trajanje mera, i činjenicu da teret nije bio previše opterećujući za tužioce.
„PIO traži od penzionera da povuku tužbu ako žele da ostvare druga prava“
Advokat Ivana Tomić potvrdila je za Danas da je imala nekoliko slučajeva u kojima su građani bili sprečeni da blagovremeno ostvare prava pred PIO fondom, a zbog činjenice da su pokrenuli sporove protiv tog fonda.
„Iako su se PIO fondu obraćali povodom zahteva koji nisu u vezi sa predmetom spora, oni nisu mogli da ostvare svoja prava. Na primer, penzioneri koji su podneli zahtev za usklađivanje penzija, a PIO fond po tom zahtevu nije odlučivao, pa je predmet završio pred Upravnim sudom, kasnije nisu mogli da ostvare pravo na porodičnu penziju, pod izgovorom da se njihov ceo predmet nalazi u sudu i da prvo moraju da povuku tužbu ako žele da se odluči o pravu na porodičnu penziju“, ispričala je Tomić.

Na pitanje, koja prava najčešće penzioneri ne mogu da ostvare, Tomić odgovara da su za sada smo imali slučajeve da se građanima nije odlučivalo upravo po zahtevu za porodičnu penziju i da je taj postupak trajao mesecima, sve dok stranka na kraju nije povukla tužbu pred sudom, ne bi li ostavila pravo na porodičnu penziju iza preminulog supruga.
„Poslednje sa čime smo se susreli jeste da su klijentkinji odbili da odluče po zahtevu za tuđu negu i pomoć iz istog razloga što protiv PIO fonda vodi spor pred sudom, iako zahtevi nisu uopšte u koliziji niti postoji smetnja da se donese odluka po zahtevu za tuđu negu i pomoć“, kaže Tomić.
Upitana kada i kako penzioneri shvate da su njihovi zahtevi u zastoju zbog tužbe, odgovara da najčešće saznaju na taj način što po podnetom zahtevu ne donesu odluku nakon dužeg vremena, pa kada odu u filijalu da se raspitaju dobiju odgovor da neće dobiti odluku dok se ne okonča pokrenuti spor.
Tomić dodaje da se na taj način vrši pritisak i postavljaju ultimatumi da će se po zahtevima odlučiti tek nakon što se povuku tužbe.
„Takve odgovore dobijaju usmenim putem, budući da niko neće da potpiše tako nešto, imajući u vidu da je apsolutno nezakonito“, ističe Tomić.
„Odmazda i kršenje Ustavom zagarantovanih prava“
Na pitanje da li se to može tumačiti kao neka vrsta institucionalne represije ili odmazde zbog prethodne tužbe, naša sagovornica smatra da ovako postupanje svakako predstavlja određeni vid odmazde i pokušaj da se penzioneri, zbog straha da li će ostvariti svoja prava, primoraju da od podnetnih zahteva i tužbi odustanu.
„Imajući u vidu da podnošenje zahteva penzionera za usklađivanje penzija, odnosno podnošenje tužbi Upravnom sudu ukoliko RF PIO ne donese odluku u zakonom propisanom roku, nikako ne utiče na mogućnost Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje da donosi odluke po zahtevima penzionera za npr. ostvarivanje prava na tuđu negu i pomoć, mišljenja smo da ovako postupanje svakako predstavlja određeni vid odmazde“, kaže Tomić.
Naglašava da se ne radi samo o odmazdi već o kršenju Ustavom zagarantovanih prava na pristup sudu i pravično suđenje.
Interesovalo nas je da li je reč i penzionerima koji su tužili PIO fond ili su samo uputili zahtev za povraćaj penzije, Tomić je objasnila da je reč o penzionerima koji su podneli zahteve za usklađivanje penzija, ali koji su zbog nepostupanja nadležnih organa (Filijala PIO fonda, Direkcija fonda) u zakonom propisanim rokovima, bili prinuđeni da svoja prava dalje ostvaruju izjavljivanjem žalbi, a potom i podnošenjem tužbi Upravnom sudu.
Upitali smo je i da li na kraju penzioneri sa dužim čekanjem ostvare svoja prava, ili su i dalje u fazi čekanja, Tomić kaže da sve zavisi od konkretnog slučaja.
Prema njenim rečima, postoje predmeti u kojima je Filijala PIO fonda donela odluku po zahtevu penzionera tek nakon odustajanja od svih tužbi, žalbi i zahteva, i to po proteku nekoliko godina od podnošenja inicijalnog akta.
S druge strane, dodaje, dešavalo se da odluke donesu po proteku nekoliko meseci, uglavnom kada je reč o zahtevima za ostvarivanje prava na tuđu negu i pomoć.
Koje korake bi penzioneri u ovim situacijama trebalo da preduzmu?
Na pitanje, šta bi bio najbolji naredni korak za penzionere koji su pogođeni sadašnjim zastojima u zahtevima kod PIO fonda, savetuje da bi svakako bio da se koriste sva pravna sredstva, a to su najčešće žalbe zbog ćutanja uprave, koje se podnose kada organ uprave ne odluči po podnetom zahtevu u propisanom roku.
„Ukoliko se ni po žalbi i naknadnom zahtevu ne odluči, onda se pokreće upravni spor“, kaže ona.
Međutim, ističe, nerazumno dugo trajanje sporova ne ide u prilog građanima, dok smo u poslednje vreme suočeni i sa nezakonitom praksom sudova koji sudeluju sa PIO fondom, te u sporovima protiv PIO fonda nalažu penzionerima da dostave overena punomoćja, iako takvi nalozi nemaju zakonsko utemeljenje, ali sudovi to rade kako bi smanjili broj predmeta pred sudom, a ujedno i povlađivali republičkom PIO fondu.
„U svakom slučaju, naš savet je da se ne podleže pritiscima, da se koriste pravna sredstva, a da se protiv lica koja nezakonito postupaju pokrenu i krivični postupci“, ističe Tomić.
Sindikati penzionera: Država ne sme da se sveti građanima
Predsednik Sindikata penzionera Srbije „Nezavisnost” Miloš Grabundžija kaže za Danas da do sada nije imao direktna saznanja da penzioneri koji su tužili PIO fond zbog smanjenja penzija sada imaju problem u ostvarivanju drugih prava, poput tuđe nege i pomoći ili porodične penzije.
„Meni se niko do sada nije javljao povodom toga, ali ako je tačno, to ne bi smelo da bude tako. To bi bilo nezakonito. Ne sme država da se sveti građanima zbog toga što su koristili svoje zakonsko pravo i tužili institucije“, navodi Grabundžija.
Ukazuje da je u okviru Sindikata penzionera Srbije „Nezavisnost” 16.000 članova tužilo PIO zbog umanjenih penzija.
Predsednik Udruženja sindikata penzionera Srbije, Milan Grujić kaže da ni on nema konkretne potvrde da penzioneri koji su tužili PIO fond danas ne mogu da ostvare druga zakonska prava, ali ne isključuje tu mogućnost.
„Da li može da se desi? Može. Danas me ništa ne bi iznenadilo. Ali meni to ne deluje da je rasprostranjeno u meri da bi predstavljalo širi društveni problem“, ocenjuje Grujić za Danas.
On objašnjava da je pravo na tuđu negu i pomoć i inače teško ostvarivo, jer kriterijumi na komisijama koje o tome odlučuju postaju sve stroži. Prema njegovim rečima, veliki broj ljudi podnosi zahtev, ali vrlo mali broj dobije pozitivno rešenje, čak i oni kod kojih je potreba očigledna.
„Mnogi slučajevi koji bi po svim normalnim uslovima morali da budu prihvaćeni, odbijeni su. Verovatno zbog finansijskih ograničenja i limita koji postoje u sistemu. Zbog toga pre mislim da su glavni razlog stroži kriterijumi, a ne tužbe“, dodaje Grujić.
Ipak, ne isključuje mogućnost da i sama činjenica da je neko ranije tužio PIO fond može igrati ulogu, makar neformalno, ali naglašava da bi takva tvrdnja bila vrlo teško dokaziva.
Kada je reč o tužbama koje su članovi njegovog udruženja podneli protiv PIO fonda zbog smanjenja penzija iz 2014. godine, Grujić navodi da je reč o grupnoj tužbi, koja je uključila oko 64.000 penzionera.
Odgovor PIO fonda na pitanja nismo dobili do objavljivanja teksta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.



