Restitucija po mjeri tajkuna

 Uslijedile su brojne reakcije političara i pravnika, i to ne samo u Crnoj Gori nego i u Srbiji. Javnost je dodatno zaintrigirala informacija da će porodicu Karađorđević u postupku povraćaja imovine u Crnoj Gori zastupati advokatska kancelarija Ane Kolarević, sestre Mila Đukanovića. Komentarišući najave da će potomci dinastije Karađorđević tražiti povraćaj imovine u Crnoj Gori, navodno po ugledu na Petroviće, Miodrag Vuković, visoki funkcioner DPS-a kaže za Danas da se tu radi o dvije potpuno različite priče.

– Petrovići, kao prvo, nijesu dinastija već je to u Crnoj Gori bila vladajuća kuća, dok su Karađorđevići u Srbiji imali status dinastije. Osim toga, u slučaju porodice princa Nikole Petrovića nije reč o restituciji, već o političkoj i moralnoj rehabilitaciji. To praktično znači da će dobiti na korišćenje dio imovine koja je pripadala kralju Nikoli. Izgradiće im se stan na Cetinju, dobiće godišnju apanažu i predstavljaće Crnu Goru – kaže Vuković.

A dokle su u ostvarivanju svojih imovinskih prava stigli „obični“ građani Crne Gore, njih 10.797, koliko ih je evidentirano da traže od države povraćaj imovine. Čini se, ne tako daleko. Prema podacima Ministarstva finansija dostavljenim Danasu, od oko 11.000 zahtjeva, koliko ih je do juna ove godine stiglo, riješeno je 2.777 od čega je pozitivno samo 1.137. Fondu za obeštećenje dostavljeno je 1.141 konačno rješenje čija ukupna vrijednost iznosi 187.845.068 eura. U Ministarstvu finansija Crne Gore kažu da je od navedenog iznosa, računajući i julsku isplatu, bivšim vlasnicima, preko Fonda za obeštećenje, u novcu isplaćeno više od 20 miliona eura, a u obveznicama oko 87 miliona, što znači da ukupan dug države po osnovu konačnih rješenja u ovom trenutku iznosi nešto manje od 80 miliona eura. Kad je riječ o odbijenim ili negativno riješenim zahtjevima, a njih je 1.640, nezadovoljne stranke mogu da pokrenu spor kod Upravnog suda. Ministarstvo finansija, inače, nema evidenciju da li je i koliko takvih zahtjeva upućeno US, odnosno da li je, i koliko, rješenja Komisije za žalbe za povraćaj i obeštećenje Upravni sud poništio. Prema Zakon o izmjenama i dopunama zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava iz avgusta 2007, u slučaju prihvatanja žalbe bivšeg vlasnika postupak se ponovo vraća Ministarstvu finansija na razmatranje, odnosno Komisiji za povraćaj i obeštećenje. U Crnoj Gori zahtjeve rješavaju tri regionalne komisije – osim komisije u Podgorici, formirana je i komisija sa sjedištem u Bijelom Polju (za sjever Crne Gore), dok je sjedište komisije za jug u Baru.

Koliko je priča o restituciji u Crnoj Gori kompleksna govori i podatak da je Udruženje za povraćaj imovine, 2009. godine, sudu u Strazburu podnijelo kolektivnu tužbu protiv države. Iza tužbe je stalo oko 3.000 građana (700 predmeta), koji tvrde da su im povrijeđena prava garantovana crnogorskim Ustavom i Konvencijom o osnovnim pravima i slobodama. Sud u Strazburu, iako je prošlo više od dvije i po godine, još nije odlučivao po tužbi crnogorskih građana, a prema saznanjima Udruženja, dosadašnja praksa je pokazala da svi predmeti u prosjeku na rješavanje čekaju oko tri godine. Uz konstataciju da izmjene Zakona ne daju gotovo nikakve šanse podnosiocima zahtjeva da im predmet bude pozitivno riješen, Veselin Uskoković, predsjednik Udruženja za povraćaj imovine za Podgoricu kaže za Danas da crnogorska vlast nema namjeru da ispravi nepravdu. „Prema izmjenama Zakona, bivši vlasnik koji je imovinsko pravo prenio u opštenarodnu, državnu ili zadružnu imovinu, pravnim poslom ili jednostranim aktom, nema pravo na povraćaj ili obeštećenje. A imovina oduzeta nakon Drugog svjetskog rata jeste formalno oduzimana nekim pravnim aktom tadašnje vlasti, pri čemu vlasnici nisu pitani da li hoće, i po kojoj cijeni, da prodaju državi imovnu“, komentariše Uskoković.

Pravo na povraćaj nemaju ni oni vlasnici kojima je utvrđen iznos obeštećenja, što je za bivše vlasnike apsurd. Propisano je takođe da će se na predmete čije je rješavanje započeto (ali postupak nije okončan) prije stupanja na snagu novog Zakona, primjenjivati odredbe tog Zakona, dakle retroaktivno. U Udruženju za povraćaj oduzete imovine smatraju, takođe, da odluka da se osim novcem, obveznicama obeštete bivši vlasnici, najviše koristi tajkunima, a najmanje vlasnicima. Uskoković odbija i tvrdnje da Crna Gora finansijski ne bi mogla da izdrži nadoknadu za nepravedno oduzetu imovinu. „Ukupna vrijednost oduzete imovine u Crnoj Gori iznosi između 1,5 i dvije milijarde eura. Međutim, u kešu bi trebalo isplatiti oko 250 miliona eura, dok bi se ostatak mogao nadomjestiti nekom drugom imovinom, koja je u posjedu države, a koje ima dovoljno“, naglašava Uskoković. Komentar u vezi sa ovim pitanjima pokušali smo da dobijemo i od ljudi iz struke, ali nijesmo uspjeli. Blagota Mitrić, profesor Pravnog fakulteta i bivši predsjednik Ustavnog suda Crne Gore bio je na odmoru, a na kolektivnom odmoru bili su zaposleni u Upravnom sudu.

U malenoj Crnoj Gori, gdje se sve sazna, javna je tajna koji su visoki državni funkcioneri i njima bliski ljudi, takoreći ekspresno, bili obeštećeni, dok je mnogim građanima pravo na povraćaj imovine uskraćeno. Zato se nameće zaključak da je u pozadini ove priče namera da se te „važne ličnosti“ obeštete, ali i da se i na taj način kod međunarodne javnosti stvori slika o demokratskim procesima u Crnoj Gori.

Porodica Zuber najviše potražuje

Najveća potraživanja ima porodica Lala Zubera sa Cetinja, koja je svojevremeno, u svom posjedu imala brodarsko preduzeće, srpsko-albansku banku, akcije u još nekim preduzećima, više od deset vila i kuća, a osim na Cetinju, posjedovali su imovinu u Budvi, Ulcinju, Petrovcu, Kotoru… Neke zgrade sada su kulturno-istorijski spomenici, poput bivšeg francuskog i italijanskog poslanstva na Cetinju. Lale Zuber imovinu je stekao radom u Americi, a oduzeta mu je poslije Drugog svjetskog rata. Sin i dvije kćerke Lala Zubera tvrde da njihova imovina u Crnoj Gori vrijedi oko 60 miliona eura.