U Leskovcu i okolnim mestima u toku je postupak prinudne likvidacije Tekstilne industrije Srbijanka, Trgovinskog preduzeća Nevprom, Trgovine iz Vučja, Tekstilnog kombinata Zele Veljković, grdeličkog Rada i još nekoliko firmi. Ovde je posle svojinske promene kupoprodajni ugovor raskinut kod 13 preduzeća, odnosno svake četvrte firme, a kod gotovo polovine tih kolektiva stečaj je postao realnost. Kod mnogih drugih, znajući kako se ove godine poslovalo, on takođe preti.

Od promene svojinskih odnosa u privredi Leskovca bez posla je ostalo oko 17.000 radnika, a oko 8.000 je radilo u kolektivima pred stečajem ili u onim firmama koje su već likvidirane. Slobodan Ranđelović, šef odseka gradske uprave za privredu, ističe da je više od 5.400 radnika, koji su ostali bez posla, dobilo materijalnu pomoć i da je za te potrebe izdvojeno više od 1,4 milijarde dinara.

Primera loše privatizacije i stečajeva nakon svojinskih promena ima u gotovo svim sredinama. Centar Vučja, gradića udaljenog petnaestak kilometara od Leskovca, deluje sablasno, jer su zatvorene i oronule fabrike Vučje, Vučjanka i Radonjica. A nekada, krajem osamdesetih, u varoši je radilo oko pet hiljada radnika, više nego što je ovde bilo evidentirano stanovnika.

– Samo u našoj firmi je radilo 2.000 radnika, a sada ih je desetak, i to zbog socijalnog programa, koji priprema nekoliko službenika. Od tuge hoću da presvisnem kada obilazim hale bez radnika i gledam propale mašine, kaže Zorica Stanojković, portir u Vučju gde je stečaj odavno realnost.

I radnici grdeličkog Drvnog kombinata Danilo Bošković, njih 130, četiri godine su bez ikakve perspektive. Stolari ovog kombinata su, poput davljenika, pokušali da sarađuju sa privatnim kućama, koje nisu bile na ,,dobrom glasu’’. U tim poslovima su izigrani i nisu uspeli da naplate svoj trud, pa su poveli sudski spor čiji je ishod neizvestan.

– Uključili smo se u zaštitu interesa tih radnika, ali nailazimo na velike otpore. Ima firmi u kojima su i naši sindikalni aktivisti dobijali otkaze, i to samo zbog toga što su tražili da se poštuje zakon, kaže Ivan Jovanović, predsednik Veća Samostalnog sindikata za Jablanički okrug

– U našem okrugu filozofija poslovanja shvaćena je potpuno pogrešno. U većini slučajeva pojedinci su u slučajevima privatizacije dolazili do lake zarade, a sa druge strane sigurnost radnika bila je krajnje neizvesna, podvlači Jovica Nedeljković, sekretar istog sindikata za šest opština Jablaničkog okruga. Ovo veće je više puta upozorilo na dramatično stanje u pojedinim kolektivima, pogotovo kada je po volji novih vlasnika mnogim radnicima jednostavno rečeno da više ne dolaze na posao.

U slučaju zatvorenih pogona tekstilne kompanije Kloting, čiji je vlasnik marta ove godine napustio zemlju, radnici ne znaju ni koji im je status.

– Mesecima ne primamo ni minimalac, a najgore je što smo ostali bez ikakve nade, kaže Milena Jovanović, jedna od ojađenih radnica Klotinga. Ipak, posle angažovanja lokalne samouprave ovde su se stvari pokrenule sa mrtve tačke.

– Očekujemo da Trgovinski sud uskoro odlučuje po ovom zahtevu i da se makar putem stečaja reši status zaposlenih u Klotingu. Tako će radnici dobiti mogućnost da barem ostvare prava preko službe zapošljavanja kao i pravo na zdravstveno osiguranje, ocenjuje gradonačelnik Leskovca Slobodan Kocić.

Zbog ovakvih i sličnih primera, ideju koju je nedavno pokrenuo gradonačelnik – da se ono što je ostalo neprivatizovano ili otišlo u stečaj poveri lokalnoj samoupravi – prihvataju i u Veću samostalnih sindikata. Za preuzimanje pojedinih propalih fabrika, pogotovu nekadašnjeg tekstilnog basena, vlada interesovanje i među radnicima, ali ove ideje teško da će biti ostvarene zbog brojnih administrativnih i zakonskih prepreka.

 

Kad posluje mafija

Stečaj preti i kombinatu Leskodrvo, gde su nedavno uhapšeni nekoliko direktora i većinski vlasnik. Oni su osumnjičeni da su oštetili firmu za 14 miliona dinara. Agencija za privatizaciju je još u junu raskinula ugovor sa vlasnikom, uz ocenu da je firma dužna pola milijarde dinara, da je od 600 radnika preostalo tek četrdesetak, a da ni oni mesecima ne primaju zaradu. Prema računici ojađenih, vlasnik je dužan da svakom zaposlenom isplati od stotinu hiljada pa sve do 1,5 miliona dinara. Međutim, najveće obaveze kombinat ima prema državi i postoji opasnost da bude likvidiran, čime bi radnici verovatno ostali bez dinara nadoknade. „Na delu je mafija, a za pomoć smo se poslednjih meseci obraćali svima, ali niko nije hteo da čuje naš glas“, kaže Slavoljub Lazarević, predsednik aktiva Samostalnog sindikata u Leskodrvu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari