Iako je ministar trgovine najavio pad cena osnovnih prehrambenih proizvoda, pekari i klaničari se očito još preračunavaju. Jer, osim pojeftinjenja brašna i mleka, kao i nekih prerađevina od mleka, nema najava da će tim putem krenuti pekari, proizvođači testenina, konditorskih proizvoda ili prerađevina od mesa.

Žarko Galetin, direktor Produktne berze u Novom Sadu, potvrdio je za Danas da cene osnovnih poljoprivredih proizvoda na berzi miruju, pa kilogram pšenice košta 11, a kukuruza sedam dinara, što daje prostor proizvođačima za uštede i pojeftinjenje hleba i mesa.

– Pekari i klaničari, međutim, teško prihvataju činjenicu da cena nekog proizvoda zavisi ne samo od tražnje nego i od cenovne kalkulacije. Ilustracije radi, kada je kilogram pšenice koštao 24 dinara, pekari su digli „galamu“ i hleb je poskupeo. Sada kilogram pšenice košta duplo manje, ali pekari ćute i visoke cene hleba pravdaju poskupljenjem energenata. Kalkulacija cene hleba daje sledeću računicu – ako kilogram pšenice košta deset dinara, a brašna dvadeset, onda bi cena kilograma hleba trebalo da bude 40 dinara imajući u vidu paritet od 1:2:4. U cenu hleba, osim brašna, ulaze i nabavka energenata, aditiva, vode i kvasca, ali i rad pekara – ističe Galetin i dodaje da se prodajom peciva ostvaruju velike zarade.

Zoran Pralica, predsednik Unije privatnih pekara Srbije, izjavio je za Danas da bi hleb mogao da pojeftini, ali samo u slučaju da je sadašnja cena vekne oko 70 dinara. „Tek tada bi imala smisla priča o padu cene naprimer na 60 dinara po vekni. Činjenica je, međutim, da je sadašnja cena na granici između realne i socijalne cene te namirnice i da sa zaradom koju ostvare prodajom hleba pekari ne mogu da razmišljaju o amortizaciji i zameni dotrajale opreme“, ističe Pralica. On tvrdi da se od kilograma brašna može proizvesti 2,2 vekne hleba, ali dodaje da brašno nije „glavni“ trošak. Značajne, ne baš male stavke su računi za vodu, električnu energiju, gorivo, firmarinu, koja je i ove godine poskupela. Tako sirovine u pekarstvu, kako one za proizvodnju hleba, tako i peciva, zajedno sa porezom na dodatu vrednost, čine trošak od 39 do 46 odsto, u zavisnosti od asortimana pekare. Značajan je i udeo zarada zaposlenih, koje zajedno sa sirovinama čine trošak pekara koji dostiže i 93 odsto.“Troškove uvećavaju i zakup lokala, obnavljanje opreme, tekuće održavanje i kad se sve sabere zarada pekara kreće se od sedam do 12 odsto od ukupnog bruto prometa.Osim toga, otvaranje pekare zahteva ulaganja od oko 100.000 evra, pa bi zahtev za pojeftinjenje hleba trebalo uputiti državi, čija je obaveza da vodi socijalnu politiku i pomogne socijalno ugroženim kategorijama stanovništva, dok bi ostali trebalo da plaćaju realnu cenu te namirnice“, smatra Pralica.

 

Rabat i PDV podižu cenu za 30 odsto

Tačno je da je cena hleba formirana u vreme kada je kilogram brašna koštao 30 dinara. Ali, nerealno je, naročito od industrijskih pekara koje pokrivaju oko 30 odsto tržišta, očekivati da zbog pojeftinjenja samo jednog inputa, u ovom slučaju brašna, koji u proizvodnji vekne učestvuje sa 20 odsto, snize cenu hleba. Cenu hleba industrijskih pekara podiže i rabat trgovaca, odnosno trošak pekara za ulazak u neki od trgovinskih objekata, kao i odložena naplata prodatih artikala. Ako se država zalaže za pojeftinjenje hleba neka se odrekne PDV od osam odsto i dogovori se sa trgovcima da „otpišu“ rabat od 20 odsto, pa će cena te namirnice biti niža za oko 30 odsto, kaže za Danas Sima Matić, direktor Žitovojvodine iz Novog Sada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari