Ako se za neku voćku može reći da je pogodna za uzgajanje na crnogorskom krasu, onda je to, nesumnjivo, divlji nar, poznatiji pod imenom šipak. Divlji nar uspijeva na nadmorskoj visini do 400 metara, što znači da se može uzgajati, osim na jugu Crne Gore, i na većem dijelu opština Podgorica i Danilovgrad, kao i na području opština Nikšić i Cetinje.
Ova voćka je otporna na visoke temperature, ali i u ekstremnim uslovima dovoljno je jedno do dva navodnjavanja pa da se ostvari dobar prinos. Još ako se tome doda da su mnoge studije pokazale da je šipak jedna od najljekovitijih biljaka na svijetu, onda je prava šteta što se ovi darovi prirode ne koriste više. Plodovi šipka najviše se koriste za pravljenje soka, ali i za džem, vino, sirće, liker dok se sušena kora nara koristi za spravljanje ljekovitog čaja.
Budo Brajović, poljoprivredni proizvođač iz sela Jelenak (opština Danilovgrad), koji se, već godinama unazad, uspješno uzgaja divlji nar, smatra da je ova voćka nepravedno zapostavljena, iako bi mogla da postane crnogorski brend. Slaže se sa opaskom da je ovo tipično crnogorska voćka, s obzirom na to da uz malo truda donosi solidnu zaradu, ali naglašava da je i divljem naru, koji inače ne zahteva prskanje ni okopavanje, potrebno kultivisanje. Ovaj vrstan proizvođač i nekadašnji rekorder u plasteničkoj proizvodnji, sada akcenat stavlja na proizvodnju soka od šipka. Iako je, kako kaže, tek na početku gajenja ove voćke zadovoljan je rezultatima i planira proširenje proizvodnje.
– Osim što ima ljekovita svojstva, divlji nar je i autohtona domaća sorta i mislim da je racionalnije uzgajati tu biljku, nego li recimo aroniju ili neko drugo „strano“ voće. Na svom imanju imam oko 5.000 stabala divljeg nara i planiram da povećam broj. Prošle godine proizveo sam oko 1.200 litara soka dok će ovogodišnja količina biti manja, zbog velike suše. Stabla, koja sam navodnjavao, bolje su rodila, ali dio plantaže smešten u brdima ostao je uskraćen za to, pa su i prinosi bili manji. No, nadam se da ću i taj problem riješiti – ističe u razgovoru za Danas Brajović i naglašava da sve što proizvede prodam bez problema, iako litar soka košta pet eura.
Koliko se Brajović ozbiljno posvetio ovom poslu govori i činjenica da je nabavio mašinu u koju je uložio 20.000 eura, koja šipak trese, ljušti, presuje, odnosno cijedi, i pasterizuje. Proizvodi i sadnice za koje, kako kaže, vlada veliko interesovanje. Osim toga, bavi se i otkupom divljeg nara, a ima i ambiciozne planove. Planira, naime, da otvori otkupnu stanicu i sokaru, ali i da osnuje Udruženja uzgajivača divljeg nara. I sve to u nameri da poveća proizvodnju i podstakne druge da se bave uzgojem ove biljke.
– Do sada sam prodao više od 6.000 sadnica šipka a ovih dana mi se javio kupac zainteresovan za 700 sadnica. Cijena sadnice kreće se od jedan do četiri eura, zavisno od godine starosti, jednogodišnja košta jedan euro, dvogodišnja dva i tako redom. Šipak rađa nakon četiri godine, a jedno stablo može da rodi između 20 i 30 kilograma dok na jednom hektaru prinos može da dostigne i 40 tona šipka. Berba šipka počinje krajem oktobra, ali najbolje je to uraditi sredinom, pa čak krajem novembra, ukoliko to vremenski uslovi dozvoljavaju. Za plod je bolje da ostane na stablu što duže pod uslovom da nema velikih padavina, koje mogu da dovodu do pucanja kore što loše utiče na prinos i kvalitet zrna – ističe Brajović.
U Crnoj Gori ima još nekoliko manjih plantaža divljeg šipka, mada ovaj sok prave mnoga domaćinstva u Crnoj Gori. Prije nekoliko decenija je i fabrika ulja Primorka iz Bara, koja je u međuvremenu otišla u stečaj, proizvodila sok od divljeg nara. Sada se tom proizvodnjom bavi i fabrika sokova Pirela iz Danilovgrada, koja gotovo kompletnu proizvodnju plasira na inostrano tržište.
U Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore saznali smo da se podrška uzgoju nara daje po osnovu zasnivanja zasada, kao i po osnovu investiranja u opremu i specifičnu mehanizaciju. Dodaju, takođe, da je tu šansu iskoristio mali broj poljoprivrednih domaćinstava i podsjećaju da se više plodova nara ubere sa sporadičnih stabala izniklih na okućnicama i iz prirodne populacije, nega sa plantažnih zasada. Međutim, znatno su aktivniji u korišćenju podrške za promotivne aktivnosti. Tako veoma uspješno se već pet godina zaredom, u mjestu Vladimir (Opština Ulcinj), organizuje manifestacija „Dani nara“, koja je izuzetno posjećena i gdje proizvođači prezentuju razne proizvode od nara.
Podrška Ministarstva poljoprivrede
Neprocjenjiva je zasluga upravo poljoprivrednih proizvođača koji su uzgojem starih domaćih i odomaćenih vrsta spriječili njihov trajni gubitak i sačuvali bogatu riznicu za dobrobit svih. Stoga je veoma važno unaprijediti komunikaciju između proizvođača, koji uzgajaju autohtone sorte, i naučno istraživačkih institucija. U tom kontekstu treba posmatari i agrobudžetsku podršku za očuvanje genetičkih resursa, čiji je cilj obogaćivanje baze podataka o genetičkim resursima i stvaranju predispozicija za komercijalni uzgoj domaćih sorti, prepoznatljivih i na svetskom tržištu. U Centru za suptropsku kulturu u Baru nalazi se vrijedna kolekcija listopadnog suptropskog voća od 18 sorti nara i 12 sorti smokve. S druge strane i sporadična stabla autohtonih sorti na privatnim imanjima predstavljaju dragocjen genetički potencijal koji treba izučiti i koristiti u naučno istraživačkom radu a potom stečena znanja primijeniti u proizvodnji – kažu za Danas u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


