Knjiga koja na sajtu Ibej košta 100 dolara, u Srbiji bi nakon plaćanja poštarine, prevoza, carine, špeditera i gomile drugih taksi koštala 290 dolara. Zbog toga se kod nas građani retko odlučuju da putem Interneta kupuju stvari koje su im potrebne. Onima kojima se ne žuri, najbolje je da sačekaju da im rođak, kum ili prijatelj istu stvar donese u koferu, po prodajnoj ceni i bez plaćanja dodatnih dažbina.
Krivac za ovako nepovoljne uslove za kupovinu na Internetu, koja u razvijenim zemljama puni državne budžete nimalo skromnim sumama je, prema rečima direktora E-dućana Gorana Takača, država koja nije prepoznala značaj grane koja bi mesečno mogla budžetu da donese od 10 do 15 miliona dinara.
– Internet trgovina u Danskoj predstavlja 87 odsto od ukupne trgovine u maloprodaji, što znači da praktično svi kupuju preko Interneta, u SAD trgovina na malo dostigla je vrednost od 250 milijardi dolara godišnje, a čak 750.000 porodica živi od Interneta, dok je Srbija u ovoj oblasti na pozitivnoj nuli – kaže za Danas Takač.
Prema njegovim rečima, većini je isplativo da kupuju samo ono što im zaista treba i što ne može da se pronađe u Srbiji. Samo u poslednjih pet godina, napominje naš sagovornik, doneto je nekoliko uredbi na osnovu kojih su uvedene dodatne takse.
– Kupcu uzimamo proviziju od 20 odsto od cene proizvoda, a onda plaćaju za još 14 formulara, dodatne takse, špediterske usluge i to sve na kraju izađe negde oko 6.400 dinara plus PDV, što se opet isplati za veoma skupe stvari, ali ne za sve. U Srbiji kupovina preko Interneta ne funkcioniše zbog javašluka, propisa i zakona još iz 60-ih godina prošlog veka, kada su se samo firme bavile trgovinom. Naš carinski sistem još uvek poznaje samo kontejner i šleper – kaže Takač.
Kako kaže Takač, radi pojednostavljivanja procedura, predloženo je da se elektronskim putem unapred dostavi spisak i specifikacija robe koja stiže i da se na carini ne pregleda svaki paket. „Kada bi se ukinule sve te procedure i špediteri bi bili apsolutno nepotrebni. Država ne shvata da prodamo 10 odsto od onoga što bismo mogli. Od 100 ljudi koji uđu u našu prodavnicu, desetoro nešto kupi. Tih 100 nisu slučajni prolaznici, to je 100 kupaca, koji će kupiti, ali na neki drugi način, preko nekoga i to znači da će 90 odsto te robe ući u zemlju, a da država nema nikakve koristi od toga jer sve to prolazi u koferima“, ističe Takač.
Predlog stručnjaka je i da se sve što je jeftinije od 100 dolara ne oporezuje, kao i da za sve postoji jedinstvena taksa. „Samo bi se smanjenjem procedura godišnje uštedelo oko sedam tona papira, a da ne govorimo o broju sati koje utroši carinik na preglede“, napominje Takač.
– Pre pet godina smo poslali mejl Direkciji švajcarskih carina i pitali ih koliko će nas koštati knjiga od 70 dolara. Odgovor smo dobili u roku od dva sata, a rečeno nam je da ćemo knjigu platiti 70 dolara jer, ukoliko su troškovi manji od pet švajcarskih franaka, onda ih i ne naplaćuju s obzirom na to da bi ih više koštala naplata tih pet franaka. Od naše direkcije kojoj smo uputili slično pitanje nikada nismo dobili odgovor – kaže Takač.
Pomoćnica ministra finansija Vesna Hreljac-Ivanović kaže za Danas da trenutno nije u planu izmena važećeg iznosa carinske povlastice u poštanskom saobraćaju.
– Iznos carinskih povlastica je približno isti u svim zemljama u regionu. Međutim, nakon donošenja novog carinskog zakona, pored iznosa povlastice za fizička lica koja pošiljke male vrednosti besplatno primaju iz inostranstva od fizičkih lica, biće utvrđen i iznos do koga se za nekomercijalne pošiljke male vrednosti carinske dažbine neće naplaćivati – kaže Hreljac-Ivanovi.
Ona napominje da je za robu koja je oslobođena plaćanja carine pojednostavljen carinski postupak. Hreljac-Ivanović kaže da se republička administrativna taksa u iznosu od 350 dinara naplaćuje za jedinstvenu carinsku ispravu, odnosno za poštansku carinsku ispravu, ali ne i za pojednostavljenu deklaraciju, kao i u slučaju kada se radi o robi oslobođenoj carine, kao što su knjige.
– Osim toga, u postupku uvoza naplaćuje se i naknada za rad carinskog organa, u visini od 600 dinara. Nakon donošenja novog Carinskog zakona predviđa se ukidanje plaćanja ove naknade – ističe Hreljac-Ivanović i dodaje da u troškove carinjenja nikako ne treba računati podnošenje carinske deklaracije preko špeditera jer ono nije obavezno. Korišćenje usluge zastupnika, prema njenim rečima, moguće je u svim carinskim postupcima i bez obzira na vid saobraćaja, a zastupnik samostalno utvrđuje visinu naknade za svoje usluge.
Kalifornijske gliste i teksaške ćurke
Građani Srbije uglavnom preko Interneta kupuju knjige, DVD, rezervne delove za automobile i lekove. „Lovci su nam redovni kupci, a imamo i jednog čoveka koji kupuje automobilčiće preko nas i dalje ih preprodaje kolekcionarima. Izračunali smo da je samo prošle godine od toga zaradio oko 75.000 dolara. Jednom nam je došao kupac koji je tražio četiri radkapne za „alfa romeo“ iz 1955. Našli smo ih za pet minuta“, kaže Takač i dodaje da se prodaje sve, od kalifornijskih glista do teksaških ćurića.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


