Foto: EPA/KOCA SULEJMANOVIC
Uprkos sve izraženijim posledicama klimatskih promena koje pogađaju i Srbiju, klimatska pismenost među građanima, ali i institucijama, je nedovoljno razvijena. Kako to promeniti?
Klimatske promene sve češće ulaze u našu svakodnevicu kroz ekstremne vremenske nepogode, porast temperatura i ugrožavanje prirodnih resursa. Ipak, klimatska pismenost i dalje je na niskom nivou, kako među građanima, tako i unutar institucija koje bi trebalo da reaguju.
Istraživačica na Vrije Univerzitetu u Amsterdamu Bojana Većkalov kaže za „Vreme“ da ne postoji jedinstvena, opšteprihvaćena definicija klimatske (ne)pismenosti.
„U ovom kontekstu se pre svega misli na razumevanje načina na koji klimatski sistem planete Zemlje funkcioniše, kako ljudske aktivnosti utiču na klimu i kako klima utiče na ljude i druge delove Zemljinog sistema. Pored ovog glavnog dela, utemeljenog u prirodnim naukama, klimatska pismenost bi trebalo da obuhvata i učenje o društvenim, ekonomskim, etičkim, ekološkim, kulturnim i građanskim dimenzijama klimatskih promena, kao i strategijama koje se predlažu za suočavanje s promenama na individualnom nivou, nivou zajednice, nacionalnom i međunarodnom nivou“, objašnjava Većkalov.
Ako se uzme u obzir da je klimatska pismenost multidimenzionalan pojam, ljudi, kako u Srbiji tako i van nje su, dodaje, u različitim merama informisani o različitim apsketima klimatskih promena.
Klimatolog Vladimir Đurđević objašnjava da je osnovni problem nerazumevanje osnovnih problema i pojmova, ali i dublje razumevanje cele tematike klimatskih promena, iako su građani u Srbiji relativno svesni ovog problema.
Kako navodi za „Vreme“, problem se ne javlja samo na nivou opšte populacije, nego i kod ljudi koji su deo administracije, čiji je zadatak da se na formalan način bave pitanjem klimatskih promena.
„Skorije smo radili analizu izveštaja opština u Srbiji po pitanju klimatskih promena i onda se vidi da ljudi recimo u adaptaciju, što je prilagođavanje klimatskih promena, kao neke od mera koje su realizovane u tim opštinama navode nešto što nema veze sa adaptacijom“, objasnio je Đurđević.
„Oni prijavljuju neku vrstu reciklaže, ili neku aktivnost koja se tiče energetske efikanosti. To ima veze sa klimatskim promenama, ali ima mnogo više veze sa mitigacijom, ali ne i sa prilagođavanjem na klimatske promene. To je jedan od indikatora male klimatske pismenosti kod nas, odnosno da ljudi ne mogu da razdvoje jasno ili da ne mogu da razumeju osnovne pojmove koji su deo standardnog jezika, kada pričamo o klimatskim promenama“, dodao je on.
Klimatske promene, ali ne kod nas
Većkalov je istakla ljudske uzroke kao ključnu činjenicu za razumevanje klimatskih promena.
„Između 40 i 50 odsto ljudi u Srbiji veruje da su ljudi i njihova ekonomska aktivnost primarni uzrok savremenih klimatskih promena. Situacija je nešto bolja među mladima – 69 odsto mladih, između 18 i 30 godina, u Srbiji prepoznaje sagorevanje fosilnih goriva kao glavni uzrok klimatskih promena“, rekla je i dodala da skoro četvrtina veruje da fosilna goriva ne utiču previše na klimatske promene, što ukazuje na prostor za poboljšanje.
„Često je i uverenje da klimatske promene neće imati uticaja lično na nas – gotovo polovina stanovništva Srbije smatra da oni lično neće biti pogođeni efektima klimatskih promena. Ovo može da bude vrsta odbrambenog mehanizma od informacija koje izazivaju strah, koji može da predstavlja prepreku za preduzimanje akcija kojima bismo doprineli smanjivanju negativnog uticaja na nas same i na buduće generacije“, navela je Većkalov.
Slabo razumevanje klimatskih promena
Postavlja se pitanje koji faktori su glavni uzrok slabom razumevanju klimatskih promena, za šta Većkalov smatra da su one pozicionirane van društvenog diskursa.
„Srbija već trpi posledice klimatskih promena u vidu toplotnih talasa, suša, i poplava. Međutim, nisam sigurna da ljudi povezuju svoju izmenjenu i otežanu svakodnevicu sa klimatskim promenama. Pažnja javnosti češće je usmerena na druga urgentna pitanja, uključujući i druge ekološke probleme“, objašnjava i dodaje da je fokus na zagađenju vode i vazduha, ali i na divljim deponijama.
„Zagađenje vazduha i klimatske promene (tj. globalno zagrevanje) imaju isti krajnji uzrok – sagorevanje fosilnih goriva i druge industrijske aktivnosti. Veliko interesovanje javnosti za lokalne ekološke probleme moglo bi da se koristi kao osnova za podsticanje ljudi da se više informišu o klimatskim promenama“, saopštila je Većkalov.
Đurđević smatra da je glavni problem nerazumevanja i ozbiljnog shvatanja klimatskih promena to što ne postoji oblik formalnog obrazovanja u ovoj sferi.
„Razlog što ne postoji to znanje jeste što su klimatske promene i dalje relativno malo zastupljene u sistemima formalnog obrazovanja, od osnovne škole, preko srednje škole, pa do fakulteta. Vrlo retko je ta tema nekako integralno obuhvaćena, nego je to obično parcijalno, u različitim segmentima, često bude samo deo neke lekcije, nikad se o tome ne priča kao o nekoj celini, pa da se razumeju svi ti pojedinačni delovi“, rekao je on.
Zbog nedovoljnog bavljenja ovom temom, ljudi polovično formiraju svoje znanje, a opet, kako Đurđević kaže, obim učenja o klimatskim promenama koji trenutno postoji u formalnom obrazovanju daleko je bolji od onoga koji je bio zastupljen pre 15–20 godina.
„Razumevanje klimatskih promena sa formalnog nivoa, recimo kada neko radi u nekoj opštini, on zapravo nikad u svom formalnom obrazovanju nije imao prilike da uči o klimatskim promenama, nego je znanja skupio nekako usput. Tako obično ljudi znaju pojedine elemnte, ali to dovodi do toga da često brkaju određene pojmove, ne znajući šta oni stvarno znače“, zaključio je.
Ceo tekst možete čitati na sajtu Vreme.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


